INTERVJU: VLADO FRANJEVIĆ

1
695

 

Centar Kulture predstavlja intervju sa svestranim umjetnikom Vladom Franjevićem koji godinama živi u Kneževini Lihtenštajn. U nastavku pročitajte zanimljiv intervju s autorom.

 

Vlado, recite nam za početak nešto o sebi, da bi vas naši čitatelji bolje poznali. Svestran ste umjetnik. Osim pisanja bavite se i glazbom, ali ste umjetnost proširili na druge sfere djelovanja.

Prije svega hvala na ponudi da se ovdje i u ovom obliku predstavim. Isto jako cijenim, za isto se od srca i iskreno zahvaljujem! Rođen sam nehtijući 1963. u malom izumirućem selu Martinac pored Čazme. Završio Školu primijenjenih umjetnosti na odjelu slikarstva a poslije radio kao pismoslikar, pomoćni HAZU restaurator i pomoćni keramičar u jednom umjetničkom ateljeu bižuterije i ukrasnih predmeta. Sve to u Zagrebu. 1988. na 1989. čini mi se sam otišao u švicarski St. Gallen. Za sve koji i koje bi htjeli odnosno htjele saznati više o tom i takvog stanju čovjeka u meni, predlažem posjetiti ovu stranicu https://www.vlado.li/cv/.

Istina je, svaštarim u umjetničko-likovnom, literarnom i kulturno-povezivajućem smislu! U biti ne bavim se glazbom ali najnoviji projekt ima veze s njom i te kako veze. U njemačkom Karsruhe-u pripremamo muzički CD a sve tekstove sam pisao ja. Demo pjesme koje se već nalaze na mojem youtube-u https://www.youtube.com/c/VladoFranjevic-Artist se pjevaju (za sad) na španjolskom i njemačkom a pjevat će se i na engleskom te barem u jednom slučaju i hrvatskom – i vjerujem – na ruskom! Suradnja s duom Alma Gemela (Natalia Volkova, pjevačica, kompozitorica i klavijaturistkinja ruskog porijekla i Alfredo Ramirez, bubnjar, back-voice i su-kompozitor porijeklom iz Perua) se (na moju inicijativu) neočekivano brzo i kvalitetno razvila tako da s veseljem radimo dalje. Upravo sad pak oni predstavljaju suradnju s jednim izraelskim pjesnikom na jidišu!

 

Osim umjetnosti bavite se i spiralnim strukturama. Možete li nam pobliže reći o čemu se radi i na koji način kao umjetnik primjenjujete koncept spirale u praksi?

Uslijed kreativno-umjetničkog „svaštarenja“ sam stvorio i nešto što bi se smjelo i moglo zvati „životnim djelom“! Odnosno to je jedna od onih nikad ne završenih priča… Radi se o kompleksnom, višeslojnom, interdisciplinarnom work i progress projektu baziranom na – zbog samog tog i takvog djelovanja – izgrađenoj međunarodnoj mreži sukreatora, sudionika istog projekta kojeg sam počeo razvijati 2004. u Estoniji a koji je do sad realiziran jedanaest puta u deset evropskih zemalja, također i u Hrvatskoj (2011. u Vukovaru i 2015. u Ližnjanu). Sam projekt sam imao pak prilike uživo predstavljati u sklopu mojih javnim nastupa u Kini (Šangaj), J.Koreji (Jeju-si), Indiji (Pilani), Emiratima (Dubai), na Cipru (Limassol). Da bi se barem malenkost mogla razumjeti od sveg ovog navedenog, dobro je posjetiti stranicu projekta https://www.spiral-channels.net/. Ili me (i nas) pratiti barem na fejsu i youtube-u. Hvala unaprijed.

 

Uskoro pripremate objavu glazbenog CD-a. O kakvom projektu je riječ i kakvu glazbu možemo čuti na tom glazbenom albumu?

O tome sam dakle već na početku pisao. No da, već napisanom, dodam i ovo… stil muzike je za sad pop sa djelomičnim primjesama jazza no da li će se isto protegnuti na cijeli CD, nisam siguran. Pjesme su jako melodiozne i ženski glas koji ih interpretira je uistinu „milozvučan“. Sa uživanjem i nestrpljenjem očekujem svaki idući komad koji me dosad uvijek oduševio. Jer sam i sam eksperimentator, ostavljam naravno glazbenicima da odrade njihov dio posla točno i samo onako kako sami misle da je najbolje. Najbolje funkcioniramo kad radimo slobodno!

 

Do sada ste imali veliki broj međunarodnih suradnji. Imate neki međunarodni projekt koji vam je ostao u posebnom sjećanju i o kakvom projektu je riječ?

Sve one međunarodne suradnje koje su mi omogućile putovanja po raznim zemljama Evrope ali i po ostalim kontinentima su dio fantastičnih ukupnih iskustava. Dobro je biti informiran ali jedino i samo saznanje o drugim kulturama i ljudima je ako putuješ k njima i s njima radiš na njihovom terenu. To su puno bolja saznanja, saznanja koja imaju bolju kvalitetu, koju doživiš na osnovu osobnog a ne tuđeg iskustva – to se u biti jedino broji. Sve ostalo su uglavnom i nažalost često ništa do li „laprdanja“, i prepričavanja na osnovu kojih ne može znati „neobojena“ istina. Od svih onih putovanja bih možda izdvojio ipak jednomjesečni boravak u Yogyakarti 2002. Bio sam onom prilikom jedan od petero predstavnika Liechtensteina u kulturnoj izmjeni sa Sultanatom Yogyakarta (srednja Java). Penjanje po jednom od svjetskih čuda građevine – Borobudur! Ili pak sudjelovanje na 3. Pekinškom međunarodnom likovnom bijenalu 2008. i penjanje po Kineskom zidu, te susret kolegice s kojom sam polazio Školu primijenjenih umjetnosti. 2006. nastup u jordanskom glavnom gradu Ammanu, susret s međunarodnim profesionalcima na polju grafičkog dizajna, profesora na raznim Univerzitetima na kojima sam onda poslije i ja bio aktivan. S tim putovanjem u vezi i izlet u pustinjski grad Petra. Los Angeles 2009. i susret sa školskom kolegicom iz mladih dana. 2017. sam bio kustos jedne međunarodne izložbe plakata u Zemaljskom muzeju Liechtenstein u kojem radim djelomično od 2003. Zbog mene i mojeg posredstva su u Liechtenstein tada došli kolege i prijatelji iz SAD-a, J. Koreje, Njemačke, Švicarske. U istom tom muzeju sam imao sreće jer me drugi direktor uključio u kreativniji dio rada muzeja tako da sam s njim kao predstavnik muzeja i u sklopu jednog evropskog projekta putovao u Nizozemsku, Španjolsku, Francusku i Njemačku. Ili sudjelovao u online konferencijama koje su bile organizirane i vođene iz Kine. I tak… Čudni su puti… Ima (i bilo je) svašta…      

 

Među ostalim, vi ste i pisac. Godine 2001. objavili ste zbirku pjesama na njemačkom jeziku. Jeste li nakon toga objavili još koju knjigu?

Da. Bio sam član autora interesnih zajednica pisaca na njemačkom u Švicarskoj i Njemačkoj a zadnje sam dvije godine član interesne zajednice „Riječ“ – društvo autora Liechtensteina. Kao pjesnik sam bio prvonagrađen 2007. na natječaju „S.S. Kranjčević“ u organizaciji Hrvatske Matice iseljenika – podružnica Rijeka i kao takav nastupao na Interliber-u 2008. Nagrađivan sam i za moju poeziju na njemačkom a što je dakako ne mali kompliment jer kad sam kao 25-godišnjak došao u njemačko govorno područje nisam znao niti riječ tog jezika. Nema dugo sam kao jedini autor bio predstavnik Liechtensteina na 13. literarnom skupu „Printemps des Poétès“ u Luxemburgu – na poziv tamošnjeg austrijskog veleposlanstva! Uvijek čitam poeziju, barem zadnjih dvadeset i pet godina dvojezično. Bilo je dosta komplimenata što se toga tiče. Da spomenem ovdje još samo dva. Na poziv ministarstva kulture Kneževine Liechtenstein bili smo, moja supruga Rajka Poljak i ja jedini koji smo 2014. čitali moje stihove specijalnim gostima međunarodne literarne scene u foajeu umjetničkom Muzeja u Vaduzu. Čitali smo onom zgodom na hrvatskom i njemačkom standardu, te na kajkavskom! Publici nas je predstavio Princ Štefan od Liechtensteina, ondašnji veleposlanik Liechtensteina u Berlinu a sad čini mi se u Vatikanu. Pored svega ovog navedeno, stihovi su mi dosad bili objavljeni u dva samizdata i u raznim časopisima i online-časopisima za kulturu i literaturu u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Švicarskoj, Njemačkoj i Liechtensteinu.

 

Već nekoliko godina živite u Lihtenštajnu. Možete li nam prenijeti dojmove života u ovoj maloj zemlji i kakav je odnos prema kulturi u toj kneževini?

Na to pitanje dajem uglavnom uvijek isti odgovor: i ovdje je kao i svugdje drugdje najvažniji „tko se kak snađe“ – princip! Nema baš tu puno mudrovanja. Jedino što je ovdje naravno preglednost situacije puno, puno veća (sa svim pozitivnim i negativnim stranama istog) i naravno, ovdje je skoncentrirano puno više novaca. Kultura je i ovdje (tako vele kulturnjaci) na zadnjem mjestu i dobacuju nam se uglavnom „mrvice“. Ali mrvice su ovdje puno veće navodno nego negdje drugdje. Ja sam ovdje predugo (od 1993.) a da bih mogao imati bolji pregled situacije i mogućnosti usporedbi s drugim kulturno-društveno-političkim terenima.  

 

Supruga Rajka je vaša vjerna životna ali i umjetnička pratnja. Zajedno ste imali i nastupe diljem Europe. Na kojim sve područjima i projektima ste do sada zajednički djelovali i imate li planove za budućnost što se tiče daljnje zajedničke suradnje?

Da naravno, ona mi je jako vrijedna potpora u mnogim stvarima. Lijepo je imati nekoga na „svojoj strani“ s kime možeš pored uobičajenih stvari koje supružnici inače dijele, dijeliti i vlastite a zajedničke kreativno-umjetničke talente. Najčešće smo zajedno nastupali kao recitatori a zatim i izlagajući likovne radove ili sudjelovanju na međunarodnim umjetničkim projektima kao npr. u egipatskoj Aleksandriji 2014. ili na likovnoj koloniji u Rumunjskoj 2018. I ona je samostalno izlagala ovdje u Liechtensteinu a zajedno smo izlagali na francuskoj rivijeri, u Njemačkoj i Švicarskoj.

 

Možete li s nama na kraju podijeliti pokoji stih iz jedne od poetskih zbirki?

Joj ja bih vas i vaše cijenjeno čitalaštvo ovdje najrađe pozvao da posjetite možda ovu moju stranicu https://www.vlado.li/poezija/ gdje se nalazi velik dio mojeg poetskog opusa (jer čemu da sad ja nešto od onog preslikavam u ovaj intervju kad je jednostavnije, isključivo zainteresiranima, kliknuti na poveznicu. Zar ne? Osim toga na mojem se već spomenutom youtube-u nalaze mnogi naši zajednički recitali. Kao i na stranici fejsare mi https://www.facebook.com/vlado.art.liechtenstein. Ako nekoga pak zanimaju više prozni i putopisni mi blog-prilozi, predlažem posjetiti svakako https://www.vlado.li/author/blogs/hrvatski/. Puno hvala na pažnji i srdačni pozdravi svim ljudima dobre volje.    

1 KOMENTAR

  1. Veliko i srdačno hvala na ovoj objavi. (Otkrio sam nekoliko sitnijih gramatičkih greški – ispustio pišući na brzinu pokoje slovo i šteta jer tekst nisam dao Rajki na čitanje prije nego sam vam ga poslao – opet e me zbog tog kritizirati 🙂 no ipak, mislim si, najbitnije je da te i takve greške ne utjeću na razumijevanje ukupnosti poruke). Sve najbolje Centru kulture i Vama Ivane, te svakako i svim poštovanim čitateljicama i čitateljima.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here