Sreća u oko stane

0
223
Foto: Pezibear - Pixabay

Sreća u oko stane

Sreća u oko stane.
Ispruži ruku kapljici kiše,
Osjeti svježi uzduh
I budi sretan.
U dnu duše sitan titraj
Radosti iz rane mladosti,
I mali vrabac što leprša u lokvi
Pred nogama tvojim
Zbunjuje stršljena na hrastu
I modru malu lastu.
I treće oko
sja u srcu duboko.
Veseli me sitna travka
Što se suncu klanja,
Lepet mladih krila
I stršljenova kob.
Ja kličem blatu i kaljuži,
Ustajaloj šumskoj jarugi,
Trnovitom šipku i crnotrnu,
korovu i repuhu,
Običnoj bukvi i vrbi.
Drhtavoj topoli koja svoju samoću voli,
Kvrgavom trnovitom glogu
koji ponosno stoji i cvijeta
U trnju i draču,
i malom slavuju
uz čije biglisanje sove huču i plaču.
Priroda gola i čista
U mom srcu blista.

Dragan Miščević      

 

O autoru: Dragan Miščević (5. veljače 1947. Paklenica, Novska).
Nakon završene Srednje ekonomske škole u, diplomirao na Pedagoškoj akademiji u Pakracu na odsjeku hrvatski jezik i književnost. Radio kao nastavnik u osnovnim školama u Donjoj Dubravi (Čakovec), u Brestovcu Orehovečkom (Bedekovčina),i u Kloštar Ivaniću. Uz rad apsolvirao na Odsjeku hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu 1982.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here