U šapatu vjetra usnula mi pjesma o tebi…
Tvoje ruke, raširene grane
love sunčeve zrake
pa ih šalju k meni.
Kroz njih nazirem
sjenu, tvoje lice.
Dah ti treperi
Vjetrom je uznemireno lišće.
Sudbina te nosi k meni.
Još smo fizički daleko
ali astralno već spojeni
kao jedno biće.
Mi smo stari znanci
krošnje pamte
sve naše zgode i priče.
Dok te čekam da mi dođeš
U šapatu vjetra uspavljujem
pjesmu o tebi.
Neka tvoj dolazak bude moja
prekrasna,
duboka,
umirujuća
tišina…
Daša
