Priča za velike i male mudroljupce 2: Žute klizaljke i vila Prosinka

0
133
Foto: Jason Goh - Pixabay

Priča za velike i male mudroljupce 2

Žute klizaljke i vila Prosinka

 

     Kad je tog dana Nina s bakom prolazila pokraj novoga klizališta, upravo je klizala njezina prijateljica Ema. Okret lijevo, okret desno, skok lijevo, dvostruki desno, pa dva skoka naprijed, pa jedan straga, a uvis dva… Ne samo da su joj se sviđale njezine žute klizaljke nego joj je i zavidjela na vještini kojom se kretala po ledu. Okrene se baki i reče:

     – Želim i ja žute klizaljke. Bolje kližem od Eme i bit ću prvakinja!

     Ali vrline poput marljivosti i upornosti ne krase Ninu. Često mijenja odluke i mišljenja. Želje da i ne spominjemo! Brzo joj s jezika silaze, a još se brže u glavi mijenjaju. Jučer je željela postati gimnastičarka! Nekidan tenisačica. Baka voli svoju unučicu miljenicu, ali već dugo misli da maloj prevrtljivici ne treba ispuniti baš svaku želju. No Ninina želja oduvijek je bakina zapovijed pa treba vremena da se to promijeni.

     – Ali, zašto žute?! – namrštila se Nina ugledavši na Badnje veče pod borom klizaljke žute boje. – Više mi se sviđaju crvene!

     – Jučer su ti se sviđale žute! – u čudu će baka.

     – Predomislila sam se! – osorno će Nina i, lupivši nogom o pod, nastavi: – Hoću crvene ili nikakve!

     Ne bi bilo prvi put da lakomislena unučica priredi baki neugodnosti! Baka je zdvojno pogleda i bez riječi vrati klizaljke u kutiju uvjerena da će se Nina predomisliti. Dok je klizaljke odlagala u ormar, jedna proviri i prošapće:

     – Draga bako, svojoj hirovitoj unučici ispunjavate previše želja! Ako se i predomisli, ne želimo da nas nosi nezahvalna djevojčica! Ni naše crvene sestre u trgovini ne vole da se u njima kližu umišljena i obijesna djeca. Imamo ideju, bako! Darujte nas Emi! Ona će nam se obradovati! – poskoče klizaljke. – Jučer nas je sa žarom isprobavala! Svakodnevno marljivo trenira za nadolazeće prvenstvo, a treba i novi par klizaljki. Iznenadite je!

     – Ali… – zausti baka. No prije nego je završila rečenicu, klizaljke su već bile na ulici. Bilo je premalo leda na pločniku pa su više posrtale nego se klizale.

     Kad se upale božićna svjetla, Sjevernjak, koji je danima osamljen vijao proplankom iznad naselja, poželi Božić proslaviti u društvu. Plešući između dimnjaka po krovovima kuća, vrebao je prolaznike. Tražio je osamljenika kojeg bi uhvatio pod ruku i družio se s njim. Pločnikom su jedino same žurile žute klizaljke znatiželjno se osvrćući lijevo-desno.

     – Fijuju, fiju-fiju! Evo mi društva! – klikne Sjevernjak, zavrtloži nad njihovom glavom, fijukom im išiba lice i spusti se na pločnik pred njih. – Dobra večer, klizaljčice!

     – Br, br! Uf, što viješ, baš si leden! – zacvokoću klizaljke iznenađene što je Sjevernjakov vjetrovit pogled unatoč hladnoći zaljubljen i nježan. – Dddobra večer! – U trenu ih okuje ledenim zagrljajem i pokuša se s njima vinuti u zrak.

     Čula vila Prosinka da se u jednoj ulici nešto čudno događa pa navratila pogledati:

     – Uh, vjetre Sjevernjače, što si se razmahao?! Opet pokazuješ previše moći. Obećao si da ćeš pomagati onima koji žele činiti dobro.

     – Koje bi ti dobro činila, Prosinko? – zanimalo je Sjevernjaka.

     – Ne ja, nego žute klizaljke. Žele da Emine noge u njima osvoje prvenstvo! A ti ih uznemiruješ.

     – Što ne kažeš! Znaš da rado ispunjavam želje! Sjevernjak svojim fijukom dozove snježne pahulje i ledenu kišu. U trenu od pločnika napravi klizalište.

     – Klizaljčice, marljivice, evo savršenog vježbališta za vas. Ali akrobirajmo kao trio! Pirueta, pa valcer, onda osmica… – zanio se Sjevernjak sa žutim klizaljkama u naručju. – No, što čekate? Zaplešimo zajedno i uživajmo!

     Uhvati pod ruku klizaljke, a prolaznici su bez daha odgledali generalnu probu Sjevernjakova koncerta fijuka koji priprema za Božić. No klizaljke se naglo oslobodiše njegova ledena zagrljaja.

     – Hvala, Sjevernjače, i doviđenja! Radije ćemo trenirati na Eminim nogama nego na tvojim krilima.

     Sjevernjak se vine u nebo i rasprši snježni pokrivač sve do proplanka. Na nebu bljesnuše zvijezde. Put do Emine kuće na kraju grada Vila Prosinka označi svjetlucavim božićnim ukrasima kako bi je klizaljke što brže pronašle.

     Toga trena Ema je s bratom ukrašavala bor i kao svake godine zamišljala pod njim nove klizaljke za natjecanje. S obzirom na to da su roditelji iznenada ostali bez posla, pod borom nije bilo novih klizaljki. Pogađajući njezine misli, roditelji su je s tugom promatrali, ali i obećali da će joj ispuniti želju čim se zaposle.

     Odjednom odjekne bojažljivo kucanje. Vrata se širom otvore i u sobu uz fijuk vjetra pod bor utrče žute klizaljke. Roditelji su u nevjerici trljali oči promatrajući vedre i nasmijane klizaljke kako dopuštaju da Emine noge odmah uskoče u njih i na pločniku ispred kuće isprobaju nove skokove i piruete.

     – Krasne su! – obraduje se Ema. – Baš sam željela opet žute!

     Roditelji pozvaše djecu za blagdanski stol, sretni i zadovoljni što je nekim čudom i ove godine Emina božićna želja ispunjena. Svi joj požele uspjeh na prvenstvu.

     Sjevernjak se vrati na proplanak, a vila Prosinka sve do ponoći nastavi ispunjavati božićne želje.

 

                Nada Mihoković-Kumrić

 

O autorici: Nada Mihoković-Kumrić rođena je 23. 6. 1951. u Novigradu Podravskom.

Nakon završene gimnazije u Koprivnici diplomirala je na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, a magistrirala na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

Kao učenica osnovne škole i gimnazije surađivala je na radiju u emisiji Stigla je pošta i u dječjim listovima (Male novineKekec i Plavi vjesnik). Prozu za djecu, mladež i odrasle objavljuje od 1984. na radiju (Priča za laku noćPriča za male i velike), u dječjim listovima (RadostModra lastaSmibPrvi izborCvitakVesela sveskaŠalji dalje), tjednicima (Vikend Arena), u časopisima (Književnost i dijeteNagnuća) i drugim publikacijama (Zaprešićki godišnjakLjetopis grada Velike GoriceTuropoljska čitankaMaturanti staroga kova VINaš domKc-FokusSuper Magnum). Zastupljena je u nekoliko zajedničkih knjiga, čitanki i zbornika. Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.

Nagrađena je drugom nagradom za dječju priču na natječaju Vesele sveske 1988. godine, trećom nagradom za igrokaz na natječaju Modre laste, također 1988., prvom nagradom za kratku priču na Književnom natječaju radnika 1986. i 1987. godine, trećom nagradom za kratku priču – satiru na Danima Slavka Kolara 2018. Prva knjiga Lastin rep dobila je nagradu „Mato Lovrak” za najbolji dječji romanu 1995. (do sada 5 izdanja). Godine 1996. objavila je zbirku pripovjedaka za mladež Mjesto pod suncem, 1997. roman za mladež Mrazovac (do sada 2 izdanja), 1998. roman za djecu Tko vjeruje u rode još (do sada 5 izdanja), 2001. roman za odrasle Prilagođeni, 2002. roman za odrasle (i) mlade Vjetar kroz kosu, 2006. zbirku priča za djecu Vrijeme je, 2008. roman za mladež Rep, ali ne lastin (nastavak romana Lastin rep), 2009. zbirku priča za mladež Uvijek nada, 2011. zbirku priča za djecu Kroz staklene oči, a 2015. zbirku priča za male (i) velike Imaš izbor, 2017. roman za mladež I onda se ponovo zaljubila, nagrađen nagradom „Neretvanska maslina“ 2018. Iste godine objavljuje i zbirku osvrta i ogleda Čitateljsko oko, a 2019. zbirku osvrta i zapisa o pisanju Spisateljsko oko i slikovnicu Što mrak i strah imaju s brojkama i slovima. Godine 2020. izlazi Igra zalazećeg sunca, zbirka priča za odrasle, a 2021. Lađa od srca, zbirka priča za djecu. 

Roman Prilagođeni preveden je na engleski jezik pod naslovom Adjusted, a prema tom romanu Jacques Houdek skladao je istoimenu pjesmu, također na engleskom.

Od godine 2005. romani Lastin rep i Tko vjeruje u rode još, izlaze izmijenjeni i redizajnirani, kao i roman Mrazovac 2006. godine.

Romani Prilagođeni i Vjetar kroz kosu objavljeni su u digitalnom izdanju 2016.

Živi u Velikoj Gorici.

Kontakt: mihokovic.nada@gmail.com

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here