INTERVJU: KARMELA KIŠ – PERMAKULTURA: ŽIVOT U SKLADU S PRIRODOM

0
1305

Centar kulture predstavlja intervju s Karmelom Kiš

“Kultiviranje sebe u skladu s prirodom jedino je bogatstvo koje ostaje osobi, a sve vrtove, solarne kolektore, grupe, zajednice i kuće od slame pojest će vrijeme. Materijalni svijet prolazi ciklusa rađanja, rasta i umiranja, a  što je s nematerijalnim svijetom? U permakulturi su važne relacije između elemenata, a one su nematerijalne. Permakultura je alat za kultiviranje sebe, uz poštovanje svačije osobnosti i svih oblika života.”

Karmela i Miroslav Kiš

Poštovana Karmela. Molim vas da nam na početku predstavite permakulturu. O kakvoj poljoprivredi, ali i životnoj filozofiji je riječ?

Permakultura je način života u skladu s prirodom. Mnogi poistovjećuju Permakuturu sa vrtlarstvom, uzgojem hrane. Vrtlarstvo (uzgoj hrane) jeste u srcu Permakulture, no sama Permakultura je vrlo širok pojam. Priroda je održiva, živi od energija mjesta gdje se nalazi. Često uspoređujem sa šumom. Tamo gdje jest, ona je održiva (ukoliko se čovjek ne umiješa). To je jedan sustav koji je samoodrživ, jedan život podržava drugi i tako u beskraj se životni oblici podržavaju. To je ono što želim i za čovječanstvo koje je samo jedna od vrsta u prirodi. Čovječanstvo može biti održivo ukoliko se ponaša prema načelima prirode (koja smo zaboravili odavno). Da bismo naučili ta načela (principe) potreban je odlazak u prirodu i učenje. Bez intervencije, samo promatranje i učenje. Ta načela kasnije primjenjujemo u svom okolišu, i prema ljudima. Većina ljudi danas živi u gradovima koji su neodrživi. Ne žive od energija koje su na mjestu, funkcionalne prirodne veze su potrgane, te ovise o energijama izvan mjesta gdje žive (energenti, hrana, itd.).

 

Koja je vaša osobna priča? Kako i zašto ste došli u doticaj s permakulturom? Što vas je privuklo ovakvom načinu poljodjelstva?

Kada smo živjeli u Istri (selo Bataji) prijateljica nam je posudila knjigu Ruth Staut: “Vrt bez motike”. Naslov primamljiv, pročitali, svidjelo nam se. Ubrzo je slijedilo upoznavanje sa gospodinom Ladislavom Galeta koji nam je posudio nešto literature o Permakulturi. Naše imanje je bilo u začetku, kuća u adaptaciji, no istovremeno smo krenuli s vrtom. Naravno bilo je puno grešaka na kojima smo puno naučili. Godine 2005. je bila svjetska Permakulturna konvergencija u Motovunu. Upoznali smo ljude, razmjenjivali iskustva, informacije. Vrt se povećavao i uskoro smo došli do zadovoljavajuće količine hrane koju smo uzgajali za sebe. Mi smo se mijenjali također. Dizajnirali smo imanje, no cijeli dizajn nije implementiran jer smo preselili u Slavnoju gdje smo dobili poziv na tada najvećem eko imanju. Dizajnirani vrt od 1 ha je bio divan izazov. Proizvodnja hrane za pridružene grupe na imanju, plus što je bio i pokazni za Permakulturu pa je bilo organiziranih posjeta.

 

Donosi li permakultura nešto novo?

Mislim da Permakultura samo poslaguje ono što postoji, a sve postoji. Preslagivanje informacija kako bi prirodu i svijet oko nas (uključujući i ljude) posložili na drugi način, bez iskorištavanja i sa što manje unošenja vanjskih energija u sustav. Spoznaja da sve što postoji u ljudskom svijetu je uzeto iz prirode. Utopistički je živjeti na planetu koji je ograničen samim svojim postojanjem, a istovremeno tražiti neograničen rast materijalnog. Novo bi bilo ljudsko društvo koje funkcionira po uzoru na prirodu, horizontalno a ne vertikalno kao sada. Mislim da je tako bilo prije, kada smo živjeli kao i ostale vrste u prirodi. Danas smo se odavno “odprirodili” na sve moguće načini, uključujući i ljudske odnose. Funkcionalne veze, one koje se podržavaju su odavno prekinute i na ljudskoj razini. Jedan od boljih primjera bi bile obitelji. Nekada je u obitelji svaki član (od najstarijeg do najmlađeg) imao svoje mjesto i funkciju u obitelji. Danas (u gradovima) to uglavnom nije tako. Djeca idu u vrtiće dok roditelji rade, stari članovi odlaze u domove jer nema više tko u obitelji da brine o njima. Institucije brinu o najmlađima i najstarijima, a ne obitelji, jer radno sposobni članovi “jure” za zaradom i istovremeno propuštaju dragocjene trenutke s tim članovima obitelji.

 

Na koji način se u permakulturi gleda na nametnike i bolesti i što možemo iz tog pristupa naučiti?

Nema nametnika, nema štetočina. U prirodi to ne postoji. Ono što nazivamo nametnicima, štetočinama i korovom nastalo je zbog prekinutih prehrambenih lanaca. Monokulturni uzgoj hrane je uništio toliko korisnih veza tako da je došlo do povećanja onoga što nazivamo nametnicima, štetočinama i korovima. Tada dolazi do upotrebe kemijskih sredstava koji još više uništavaju korisne veze. Korovi su ljudski izum. To je biljka koju ne želite u svom vrtu. Na primjer: jedne sezone najveći korov koji je postojao je bio matičnjak i boražina. Obadvije su korisne i ljekovite. Većina korova je ili jestiva, ili ljekovita. Zaboravili smo na to, jednostavnije je otići u ljekarnu i kupiti lijek, nego se sam pobrinuti u svom vrtu za to. Najbolji primjer je onaj koji je dao Bill Mollison kada se govorilo o problemu puževa u vrtovima. Otprilike je rekao da nemamo višak puževa nego manjak pataka. To se može upotrijebiti u svakoj situaciji gdje su prekinuti prirodni hranidbeni lanci. Ukoliko ne interveniramo u prirodu, ona jako dobro zna održavati ravnotežu.

 

Na koji način je u permakulturu uključena etika?

Etika je važna. Postavljena su tri osnovna etička principa. Briga o zemlji (kao i Zemlji planetu), briga o ljudima, postavljanje granica o širenju populacije i potrošnje. Treći princip je često zamijenjen sa “fair share”. Mislim da u trećem principu je naglasak na granicama potrošnje.

 

Danas u svijetu ima sve više bolesti jer smo ispali iz balansa i otuđili se od prirode. Na koji način nam filozofija i praksa permakulture može pomoći da vratimo sklad i harmoniju u naše živote?

Posljedica je u neuravnoteženosti naših života I nekvalitetne prehrane, načina života (puno manje fizičke djelatnosti u prirodi, prehrana iz industrijskog, monokulturnog uzgoja). Za početak napravite svoj vrt i bez obzira kako vam se čini da malo uzgojite svojih namirnica, to je dobro. Provest čete neko vrijeme u svom vrtu, fizički se umoriti, manje čete kupovati industrijski proizvedenu hranu, obogatit čete svoj organizam raznovrsnijom hranom. No, korak po korak. Inače je previše stresno i žao mi je što mnogi odustanu. Žele od početka “odmah i sve” (princip djeteta do 3 godine) što je teško, “zapale” se i “pregore” u oduševljenju. Početi od maloga, pa dalje. Kad vas zahvati “virus” prirode, vaši koraci gdje stječete znanja (ne informacije), drugačiji način života, hrana koja je drugačijeg okusa i energetski drugačija, onda ste ušli u krug koji se stalno širi. Što ste više u njemu, vaš život se više mijenja, i vi također, sve ste bliži prirodi.

 

Jedno praktično pitanje. Kako da početnik počne s permakulturom? Koji bi bio vaš savjet?

Prvo bih preporučila odslušati osnovni 72 tečaj koji traje 72 sata. Bez obzira na vašu profesiju, iskustvo i predznanje. Mnogi su odlično informirani preko interneta, no ne dobivaju kompletnu informaciju, posloženu kako ju je Bill Mollison prezentirao u svojoj knjizi “A Designer’s Manual”. Curiculum predavanja je posložen prema njegovoj knjizi te je obvezatan na globalnoj razini.

 

Filozofija permakulture ima viziju novog društva. Kako bi izgledalo društvo koje živi u skladu s prirodom i samim sobom?

Spomenula sam prije u jednom odgovoru. Vizija društva je po uzoru na prirodu, horizontalno društvo, a ne hijerarhijsko, samoregulirajuće, održivo. U razgovorima sa mnogim ljudima oko te teme, došla sam do zaključka da ljudi sada ne mogu zamisliti takvo društvo. Toliko smo se “odprirodili”. Društvo (ljudsko) bi bilo održivo, podržavajuće, kooperirajuće, kao i priroda.

 

Što svatko od nas može učiniti da naši životi budu bolji, a time i cjelokupno društvo jer smo njegov dio? Kako nam permakultura pomaže u dostizanju tog cilja?

Trebamo početi od sebe, znati što želimo (uglavnom smo naučili znati što ne želimo), usvojiti etiku Permakulture, shvatiti što su naše potrebe (Permakultura govori o potrebama a ne željama što je velika razlika), napraviti svoj vrt, smanjiti potrošnju (vrlo nepopularno). Živimo u svijetu gdje stare vrijednosti (etika i moral) više ne vrijede a nove vrijednosti nisu uspostavljene. Stoga bih rado da usvojimo etiku Permakulture na prvom mjestu. Samo to možete, nitko drugi to neće učiniti za vas, nikakve institucije.

 

Vi održavate tečajeve permakulture. Gdje se zainteresirani za tečajeve mogu javiti?

Upite možete slati na moj mail: kiskarmela@gmail.com

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here