Priče za male i velike mudroljupce – Nada Mihoković Kumrić

0
835

Mudre priče za velike i male knjigoljupce

 

Osvrt na knjigu Nade Mihoković-Kumrić piše Andrijana Kos-Lajtman.

Nada Mihoković-Kumrić već je desetljećima klasik hrvatske dječje književnosti. Svakomu barem donekle upoznatom pisanjem za djecu i mlade na našim prostorima – bez obzira na to sretao li se s njime tek kao usputni čitatelj ili pak kao kritičar, znanstvenik, književnik, učitelj ili roditelj – naslovi Lastin rep, Mrazovac, Mjesto pod suncem, Tko vjeruje u rode još i brojni drugi trajno ostaju upisani u čitateljsko-doživljajni imaginarij. Autorica Mihoković-Kumrić ide u red onih velikih, klasičnih književnika ne samo zbog kvalitete i sada već poprilične opsežnosti svojega autorskog opusa, nego i iz razloga koji danas sve rjeđe susrećemo – iznimne stvaralačke svestranosti koja se odražava i na raznolikost tema i žanrova (pripovijetke, romani, drame, priče/bajke, poezija) i na njezino paralelno participiranje u književnosti namijenjenoj različitim dobnim skupinama (djeci, mladima, odraslima).

Dodatna potvrda autorske otvorenosti novim izazovima svakako su i njezine nedavno objavljene knjige kojima je prvi put zakoračila u tzv. diskurzivni književni rod – knjige eseja i osvrta o pisanju za djecu Čitateljsko oko (2018.) i Spisateljsko oko (2019.). Njima je, kao uostalom i glavninom svojega opusa, pokazala da je upravo dječja književnost područje njezina primarnog interesa, ono što najviše piše, u čemu se neprestano kreativno razvija i o čemu intenzivno promišlja.

 

Najnovija knjiga autorice Mihoković-Kumrić nosi vrlo znakovit naslov Priče za velike i male mudroljupce. Njime autorica nesumnjivo pokazuje da svoje čitateljstvo ne želi dijeliti – vidi ih jednako među većom i manjom djecom, a nije isključeno da se nađu i u redovima njihovih roditelja, učitelja, odgojitelja, djedova i baka. Takvu čitateljsku širinu dodatno potpomaže i imenica mudroljupci u naslovu koja kao da poručuje – svatko tko ljubi mudrost, svatko tko želi nešto novo naučiti i spoznati, pozvan je na čitanje ovih zanimljivih priča. I doista, čim zaronimo u prvu priču lucidnoga naslova Badnjak na Badnjak, susrećemo se sa svim onim što će nas pratiti i dalje tijekom ove duhovite, poučne i edukativne zbirke – zabavni likovi maštovitih imena, napete radnje, čudesan svijet prirode, bajkoviti motivi, neobični preokreti, mudre i duboke spoznaje.

Pišući u maniri klasične bajke, književnica Mihoković-Kumrić zadržala je od bajke sva njezina ključna mjesta: fantastične motive i likove, čudesna događanja, poučnost i sretne završetke. S druge strane, priče autorice Mihoković-Kumrić dječjem čitatelju današnjice daju vjerojatno i više od onoga što mu ponekad mogu ponuditi usmene bajke ili pak bajke domaćih i svjetskih klasika – to se prije svega odnosi na njihove aktualne teme koje izviru iz kontradiktornoga svijeta u kojem živimo, na senzibilitet koji je blizak današnjim djevojčicama i dječacima, na likove koji su dio dječje svakodnevice ili su pak antropomorfizirane prirodne sile, ali i na promišljen i autorski isprofiliran stil. No idemo redom.

 

Za razliku od drevnih bajki koje svoje teme uglavnom crpe iz tipičnih ambijenata i socijalnih odnosa nekadašnjega svijeta (kraljevi i kraljice, njihovi sinovi i kćeri, podanici, seljaci, obrtnici…), priče koje nalazimo u Pričama za velike i male mudroljupce tematski su orijentirane na suvremenoga čovjeka i njegov život koji je s jedne strane još uvijek obilježen nekim tradicionalnim običajima i praksama (primjerice, tradicija paljenja debla na ognjištu na Badnjak kao motiv prve priče), dok je s druge strane, i još mnogo više, obilježen trendovima modernoga, globalizacijom obilježenoga života u kojem djeca nerijetko bivaju razmažena i nezadovoljna dobrima koja imaju (motiv bahate djevojčice u priči Žute klizaljke i vila Prosinka), odrasli preopterećeni poslom i neosjetljivi na osjećaje i potrebe drugih (motiv neprimijećene ljubavi u priči Ozdravitelj srdaca, motiv sebičnoga i samodovoljnoga stolara u priči Dvanaesti naučnik) ili pak žive distancirano i otuđeno (motiv osamljenoga i prgavoga starca u priči Maslina Mirotvorka). Također, to je svijet u kojem je priroda na Zemlji sve više ugrožena (priče Halo, Zemljani!, Pomogle su i morske vile, Zlatna ribica na morskoj obali).

Upozoravajući na takve, suvremene probleme, autorica međutim ne zaboravlja na one univerzalne i općeljudske pa u svojim pričama u pozitivnom svjetlu prikazuje svevremenske ideje i etičke vrijednosti poput druželjubivosti, marljivosti, miroljubivosti, potrebe sklada i suživota s prirodom i njezinim zakonima, kao i svemirom uopće. Upravo je važnost harmonije, usklađenosti finih i nevidljivih struna koje oblikuju život Zemlje i svemira (mehanizmi poput izmjene dana i noći, smjene godišnjih doba i slično) ono o čemu nas neizravno podučavaju gotovo sve ove priče, bez obzira na svoje konkretne pojedinačne teme.

Pojedini likovi, što će se zasigurno svidjeti malim čitateljima, djevojčice su i dječaci današnjice koji u interakciji s onima koji su im bliski (djedovi, bake, roditelji) rješavaju male, a zapravo velike probleme odrastanja – svladavaju higijenske navike (Kako je Mara pobijedila Prljatelu), uče se oslobađanju straha (Vila Strahulja mijenja zanimanje), skromnosti i ustrajnosti (Žute klizaljke i vila Prosinka). Upravo je poučnost važno obilježje ovih priča – bilo da je prisutna eksplicitno (primjerice, u snažnim, ponekad i gnomskim završetcima), bilo implicitno i suptilno (karakterizacijom likova i njihovim međusobnim odnosima) – te je upravo poučnost poveznica ovih suvremenih bajki s onima drevnima koje su nerijetko dio svjetskoga književno-folklornog kanona, a na čijim su se mudroslovnim izvorima napajali naraštaji djece i mladih na putu svoga duhovnog i intelektualnog sazrijevanja.

U nekim pričama likovi dolaze iz svijeta prirode i prirodnih sila (Sunce, Mjesec, zvijezde, životinje, biljke, vjetar, godišnja doba), ali isto tako iz sfere predmeta (klizaljke, gruda snijega, kamion, automobilske gume) te apstraktnih pojava i kategorija (mjeseci u godini, brojke i slova). Bez obzira na njihovo podrijetlo, svi su oni, dakako, antropomorfizirani, prikazani u spektru ljudskih osobina i obličja – međusobno razgovaraju i komuniciraju, druže se i prijateljuju, svađaju se i sukobljavaju. Njima ravnopravni – štoviše, nerijetko kao sposobniji i nadmoćniji – javljaju se oni prepoznatljivi, svima nam dobro poznati likovi iz svijeta bajki kao što su čarobnice, zlatna ribica, vile i morski kraljevi, skupa sa svojim nadnaravnim moćima i čudesnim rekvizitima. Međutim, za razliku od klasičnih bajki u kojima takvi fantastični likovi bivaju oblikovani stereotipno, u skladu sa svojom čvrsto zadanom bajkovnom funkcijom, u suvremenim bajkama, a takav su slučaj i bajke autorice Mihoković-Kumrić, navedeni se šablonizirani pristupi razigravaju u skladu s kreativnim potencijalom njihovih autora i prostorno-vremenskim koordinatama samih priča. Tako ćemo u Pričama za velike i male mudroljupce naići na vile neobičnih imena i moći (vila Danulja, vila Noćulja, vila Prosinka, vila Tavankinja, vila Mirotvorka, vila Svemirka, vila Ekolina, vila Prljatela, vila Čistela, vila Strahulja, vila Hrastulja, vile Ljubavi, vila Istinka, vila Ratoborka, vila Usamljenka), na jedinstvene čarobnice (čarobnica Godinka, čarobnica Jesenka), na osebujna bića zanimljivih sposobnosti i neobičnih uloga poput Babljega Ljeta koje šumom izvodi baletne vratolomije ili Dobroga duha koji čuva kuću te motri na djecu i njihove strahove.

Općenito, teško je ne zamijetiti koliko je dovitljivosti i simbolike u imenima likova ovih priča – već i sama imena kao da su tu da nam kažu ono suštinsko o liku, njegovu prirodu i podrijetlo, ali i da nas zabave, nasmiju, potaknu na kreativne tvorbe i asocijativne zamišljaje. Takva zabavna funkcionalnost imena osobito će biti zanimljiva manjoj djeci – primjerice, onoj predškolske dobi – kojoj će se vrata spoznaje brojnih svakodnevnih, ali i etičkih i prirodnih fenomena odškrinuti upravo u mediju jezika.

Spoznaja je i inače značajno mjesto ovih priča. Kao rijetko koji suvremeni autor, književnica Mihoković-Kumrić njeguje poučnost kao srce književnosti za najmlađe. Ta je poučnost, što je vrlo važno istaknuti, nerijetko udružena s tako isprofiliranom edukativnošću pa nam uz opće istine o čovjeku i njegovu ponašanju, o važnosti humanosti u svakodnevnome životu, ove priče za mudroljupce donose i puno konkretnoga, pa i sasvim praktičnoga znanja, osobito iz područja ekologije. Upravo je ekološka svijest (ali i nesvijest, neznanje) najčešće utkana u likove i događanja u ovoj zbirci (potreba čišćenja i očuvanja mora, opasnost od uništavanja šuma, važnost očuvanja voda…), a vjerojatno nije potrebno posebno isticati da su upravo takve vrste znanja i osviještenosti i više nego potrebni u vremenu u kojem živimo. Njihova književna relevantnost, dakako, postignuta je zahvaljujući jednostavnom, ali biranom i profinjenom autoričinu izrazu koji je umješno spojen sa zabavnim i humorističkim komponentama.

Iako piše sa sviješću o najmlađim čitateljima – dakle jednostavno, razumljivo i jezgrovito – autorica ne zapostavlja sva ona lijepa i intrigantna obilježja koja književnost čine posebnim, mnogi će reći i čarobnim tkanjem: slikovitost, neočekivanost, ekspresivnost. Mnogo je dojmljivih slika koje će ne samo mali nego i veliki čitatelj nositi sa sobom još dugo nakon čitanja, baš kao i efektnih dijaloga ili zvučnih, onomatopejom obilježenih rečenica kojima progovaraju vjetrovi, ptice ili drveće. Potrebno je samo naćuliti uši i poslušati što nam, zajedno s autoricom, imaju reći.

 

O autorici: Nada Mihoković-Kumrić rođena je 23. 6. 1951. u Novigradu Podravskom.

Nakon završene gimnazije u Koprivnici diplomirala je na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, a magistrirala na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

Kao učenica osnovne škole i gimnazije surađivala je na radiju u emisiji Stigla je pošta i u dječjim listovima (Male novineKekec i Plavi vjesnik). Prozu za djecu, mladež i odrasle objavljuje od 1984. na radiju (Priča za laku noćPriča za male i velike), u dječjim listovima (RadostModra lastaSmibPrvi izborCvitakVesela sveskaŠalji dalje), tjednicima (Vikend Arena), u časopisima (Književnost i dijeteNagnuća) i drugim publikacijama (Zaprešićki godišnjakLjetopis grada Velike GoriceTuropoljska čitankaMaturanti staroga kova VINaš domKc-FokusSuper Magnum). Zastupljena je u nekoliko zajedničkih knjiga, čitanki i zbornika. Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.

Nagrađena je drugom nagradom za dječju priču na natječaju Vesele sveske 1988. godine, trećom nagradom za igrokaz na natječaju Modre laste, također 1988., prvom nagradom za kratku priču na Književnom natječaju radnika 1986. i 1987. godine, trećom nagradom za kratku priču – satiru na Danima Slavka Kolara 2018. Prva knjiga Lastin rep dobila je nagradu „Mato Lovrak” za najbolji dječji romanu 1995. (do sada 5 izdanja). Godine 1996. objavila je zbirku pripovjedaka za mladež Mjesto pod suncem, 1997. roman za mladež Mrazovac (do sada 2 izdanja), 1998. roman za djecu Tko vjeruje u rode još (do sada 5 izdanja), 2001. roman za odrasle Prilagođeni, 2002. roman za odrasle (i) mlade Vjetar kroz kosu, 2006. zbirku priča za djecu Vrijeme je, 2008. roman za mladež Rep, ali ne lastin (nastavak romana Lastin rep), 2009. zbirku priča za mladež Uvijek nada, 2011. zbirku priča za djecu Kroz staklene oči, a 2015. zbirku priča za male (i) velike Imaš izbor, 2017. roman za mladež I onda se ponovo zaljubila, nagrađen nagradom „Neretvanska maslina“ 2018. Iste godine objavljuje i zbirku osvrta i ogleda Čitateljsko oko, a 2019. zbirku osvrta i zapisa o pisanju Spisateljsko oko i slikovnicu Što mrak i strah imaju s brojkama i slovima. Godine 2020. izlazi Igra zalazećeg sunca, zbirka priča za odrasle, a 2021. Lađa od srca, zbirka priča za djecu. 

Roman Prilagođeni preveden je na engleski jezik pod naslovom Adjusted, a prema tom romanu Jacques Houdek skladao je istoimenu pjesmu, također na engleskom.

Od godine 2005. romani Lastin rep i Tko vjeruje u rode još, izlaze izmijenjeni i redizajnirani, kao i roman Mrazovac 2006. godine.

Romani Prilagođeni i Vjetar kroz kosu objavljeni su u digitalnom izdanju 2016.

Živi u Velikoj Gorici.

Kontakt: mihokovic.nada@gmail.com

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here