Preporučujemo: „Umijeće ljubavi“ – Erich Fromm

0
72

Foto: C. K.

 

„Suprotno simbiotskom sjedinjenju, zrela ljubav je sjedinjenje pod uvjetom očuvanja vlastitog integriteta, vlastite individualnosti. Ljubav je aktivna čovječja snaga, snaga koja probija zidove što razdvajaju čovjeka od njegovih bližnjih, koja ga sjedinjuje s drugima. Ljubav pomaže čovjeku da prevlada osjećaj osamljenosti i odvojenosti, a ipak mu dopušta da bude svoj, da zadrži svoj integritet. U ljubavi se zbiva paradoks da dva bića postaju jedno, a da ipak ostaju dvoje.“

 

Naslov knjige: Umijeće ljubavi
Autor: Erich Fromm
Naslov izvornika: The Art of Loving
Broj stranica: 118

 

Za one koji nisu poznavaoci Frommovih djela naći će na potpuno drugačiju knjigu o ljubavi na koje možemo čitati u današnje vrijeme. Naime, Fromm je poznat po raskrinkavanju, demistificiranju i ‘razmontiranju’ iluzija zapadnog društva do najsitnijih detalja. Na tom tragu je i knjiga Umijeće ljubavi. U ovoj knjizi kao i u prijašnjim, Fromm ukazuje na promašaje zapadnog društva, društvene uvjetovanosti koje utječu na percepciju ljubavi i odnosa s njom. Ovo nije knjiga koja nudi konačno rješenje, ali kao što kažu filozofi: kada maknemo iluzije i tamu, svjetlost i istina je jedino što nam ostaje. Iako je riječ o psihoanalitičaru i jednom od najvećih umova prošlog stoljeća, njegove knjige su čitljive i lako razumljive. Na žalost šire čitateljstvo nije upoznato s njegovim radovima možda stoga jer je riječ o filozofu i psihoanalitičaru.

Fromm na ljubav gleda kao umijeće koje na kojem trebamo raditi i truditi se da bi svijet bio bolji nego što jest. Za njega je ljubav umijeće isto kao i sva ostala – slikarstvo, drvodjelstvo, glazba itd. Na početku kada se dvoje ljudi zaljubi osjećaju veliki entuzijazam i polet koji s vremenom nestaju. Dapače, ponekad dožive neuspjeh. Prema Frommu, u svim drugim djelatnostima i umijećima nastojali bi istražiti zašto smo doživjeli taj neuspjeh. Isto tako treba i u ljubavi istražiti taj proces da bismo bili bolji ljudi.

 

„Unatoč duboko ukorijenjenoj žudnji za ljubavlju, gotovo se sve drugo smatra važnijim od ljubavi: uspjeh, prestiž, novac, vlast. Gotovo svu svoju energiju upotrebljavamo da saznamo kako da postignemo te ciljeve, a vrlo se malo trudimo da ovladamo umijećem ljubavi.“

 

Za većinu ljudi ljubav je samo emocija koja dolazi i odlazi. Fromm tvrdi da je jedan od problema to što većina ljudi očekuje da budu voljeni, a samo mali broj teži procesu voljenja. Danas se ljudi orijentiraju na biti voljen, a ne na kako voljeti, a čovjek nije svjestan tog procesa. Mnogi nastoje privući pažnju okoline odjećom, ponašanjem, raznim objektima i predmetima. Temelj same pažnje jest potreba za ljubavlju, stoga većina ljudi je orijentirana na proces kako da me drugi vole. To su samo načini i radnje kojima ljudi žele biti vrijedni i dostojni ljubavi, ne shvaćajući da su oni vrijedni ljubavi bez igrokaza. O tome Fromm kaže: „Zapravo ono što većina ljudi u našoj kulturi podrazumijeva pod ‘biti vrijedan ljubavi’ u suštini znači; ‘biti popularan’“. Nadalje tvrdi da kada su ljudi usvojili stanovište da se o ljubavi nema što učiti da je problem ljubavi problem objekta, a ne sposobnosti. Takvu premisu na veliko iskorištava industrija nudeći ljudima bezbrojne objekte koji će im pomoći da privuku pažnju okoline što će im dati osjećaj surogata ljubavi.

Nadalje, Fromm ukazuje da je percepcija ljubavi uvjetovana društvenim normama i kolektivnom sviješću. U današnjem društvu prevladava materijalističko-potrošački mentalitet koji je fokusiran na objekte i materiju što utječe i na percepciju ljubavi koja se temelji na razmjeni i objektima. Osim toga ukazuje da svako vrijeme uvjetuje ponašanje muškarca i žene da bi bili privlačni.

 

„Ne bi nas trebalo iznenaditi da u društvu, u kojem tržišna orijentacija prevladava i u kojem je materijalni uspjeh vrhunska vrijednost i ljudski ljubavni odnosi slijede obrazac razmjene koji vlada na tržištu roba i radne snage.“

 

Fromm u knjizi prikazuje širu sliku potrebe za ljubavi koja je u suštini potreba za sjedinjenjem. Već smo naveli da ukazuje na povijesne trendove koji utječu na naše ponašanje. Nadalje ukazuje na potrošačku svijest koja isto tako uvjetuje naš odnos prema ljubavi. Osim toga ukazuje i na karakter masa – potreba čovjeka da odbaci i žrtvuje vlastitu autonomiju i individualnost samo da postane dio mase (sjedinjenje) što često iskorištava država, vlast i autoriteti.

 

„Ljubav počinje da se ostvaruje jedino kod onih kojima ne služi praktičnom cilju.“

 

Fromm ukazuje da je sama ljubav u suštini proces davanja, a ne primanja kao što je uvriježeno u današnjem potrošačkom društvu. O tome kaže: „Na najopćenitiji način aktivni karakter ljubavi može se izraziti tvrdnjom da je ljubav ponajprije davanje, a ne primanje.“ Davanje je uvjetovano karakterom osobe, ali i kolektivne svijesti koja usmjerava osobe slabijeg karaktera. Konkretno, živimo u potrošačkom društvu čija je suština razmjena dobara što utječe i na odnos između partnera koji razmjenjuju osjećaje, ciljeve, planove itd. to je patvorena ljubav koja je osuđena na propast.

 

„Nezrela ljubav kaže: ‘Volim te jer te trebam’. Zrela ljubav kaže: ‘Trebam te jer te volim’“

 

Zašto čovjek nije sposoban voljeti, odnosno zašto ne posjeduje umijeće ljubavi puno je dublji problem. Jedan od odgovora svakako možemo naći u kolektivnoj svijesti čovjeka. Fromm je o tome pisao u knjizi „Imati ili biti“ o kojoj ćemo pisati idući put. Osim ljubavi prema partneru, Fromm raspravlja i o ljubavi između djece i roditelja. Ulazi u analizu odnosa majke i oca i njihove ljubavi prema djeci i obrnuto. Ovdje navodi osnovnu razliku između erotske ljubavi i ljubavi između majke i djeteta. U erotskoj ljubavi dvoje postaje jedno, dok kod majčinske ljubavi dvoje se mora razdvojiti. Prema Frommu mnoge majke pale su na tom ispitu jer nisu u mogućnosti pustiti dijete da ode svojim životnim putem.

Osim ljubavi prema partneru i roditeljske ljubavi, Fromm raspravlja i o ljubavi čovjeka prema Bogu. Osim iz domene kršćanstva, nadovezuje se na vjeru i filozofiju istočnjačkih religija. O tome kaže: „Dezintegracija ljubavi prema bogu dosegla je iste razmjere kao i dezintegracija ljubavi prema čovjeku.“ Pa nastavlja: „Baš kao što moderni psihijatri preporučuju namješteniku dobro raspoloženje kako bi bolje privlačio kupce, tako neki svećenici preporučuju ljubav prema bogu kako bismo imali više uspjeha. Učiniti boga svojim partnerom više znači učiniti boga svojim poslovnim partnerom nego što bi značilo: postati s njim jedno u ljubavi, pravdi i istini.“

U knjizi „Umijeće ljubavi“ Fromm ukazuje na društvene paradokse. Ukazuje na iluzije u kojima živi današnji materijalističko-konzumeristički čovjek uvjeren da je voljen ako nešto ima, ili se podjarmi masi. Današnji birokratski čovjek je usamljen i osamljen i prepušta se sustavu da ga zabavi poslom ili plitkom zabavom da se ne bi osvijestio da ga nitko ne voli i da ne voli nikog jer je današnja ljubav temeljena na robnoj razmjeni. Nije na odmet spomenuti da je knjiga napisana 1956. godine kada je konzumerističko društvo tek bilo u zamahu. Već tada je Fromm uočio kamo svijet ide. Danas je naravno još gore. Čovjek je izgubio znanje i sposobnost da voli. Dapače, pojavile su se mnoge forme i oblici patološke ljubavi na koje Fromm upozorava i ukazuje na njihovu strukturu.

Iako je knjiga napisana u prošlom stoljeću, danas nam je umijeće ljubavi potrebno više nego ikada prije. Moderan čovjek nije naučio ništa o voljenju. Jedan od procesa učenja ljubavi je i svijest o patvorenoj ljubavi, razotkrivanju suragata ljubavi koje nam nudi materijalističko-potrošački svijet uvjeravajući nas da objektima i razmjenom možemo nadomjestiti temeljnu ljudsku potrebu – davati i voljeti! Ali ne predmete nego nešto nedokučivo, nematerijalno, nešto što smo nazvali ljubav. Krajnje je vrijeme da postanemo umjetnici i majstori ljubavi, prije nego nestane svijeta i samog čovjeka.

 

„Pun odgovor leži u postizavanju međusobnog sjedinjenja, u spajanju s drugom osobom, u ljubavi. Ta želja za interpersonalnim spajanjem najmoćnija je težnja čovjeku. To je najtemeljnija strast, to je sila koja povezuje ljudsku vrstu, klan, porodicu, društvo. Neuspjeh da se ono postigne dovodi do ludila, do uništenja – sama sebe ili drugih. Bez ljubavi ljudski rod ne bi mogao opstati ni jedan dan.“

 

O autoru: Erich Fromm (23.03.1900. – 18.03.1980.) bio je američki psihoanalitičar i filozof  njemačkog podrijetla. Bio je istaknuti pripadnik prve generacije Frankfurtske škole. Dolaskom nacista na vlast otišao je u Švicarsku, a nakon toga u SAD. Bio je profesor na više sveučilišta u SAD-u i jedno vrijeme u Mexico City. Prvo djelo bilo mu je „Bijeg od slobode“. U svojim knjigama ukazivao je na karakter društva i njegovo uvjetovanost višim silama. Više puta se referirao na Freuda i Marxa i često ukazivao na Freudove uskogrudne zablude o društvenoj uvjetovanosti. Umijeće ljubavi njegova je najpopularnija knjiga. Iako je rođen u obitelji židovskih vjernika, distancirao se od dogmatskog judaizma i uvijek je imao široke poglede na život. U svojim djelima ukazivao je iluziju i opasnost autoriteta i poticao kritičko promišljanje. U djelima se često pozivao na Marxa, ali bez dogmatskog i uskogrudnog tumačenja komunizma kritizirajući SSSR kao još jedna birokratski mehanizam sličan kapitalizmu, ali drugog pakovanja.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here