INTERVJU: RATKO MARTINOVIĆ – Društveni inženjering

0
579

 

Centar Kulture predstavlja intervju s piscem i voditeljem emisije Podcast Inkubator Ratkom Martinovićem. Zamolili smo Ratka da nam odgovori na nekoliko pitanja vezano za njegovu knjigu “Društveni inženjering“.

 

Za početak molimo vas da nam objasnite kako se definira pojam društveni inženjering i tko ga je skovao?

Društveni inženjering kao termin skovan je davne 1894., doduše ne u kontekstu za koji se koristi i danas. Van Marken ga je koristio kao svojevrstan hibrid psihologa i PR-a čime je nastojao predvidjeti buduće poslovne relacije. U mojoj knjizi koju sam napisao 2017. godine on se koristi više u smislu manipulacije, bilo izravne ili neizravne, na pojedince, grupacije ili čitava društva.

 

Najčešća asocijacija društvenog inženjeringa većini je vjerojatno nacizam. Ali osim toga riječ je o puno suptilnijem društvenom fenomenu kojeg većina nije svjesna jer se temelji na stvaranju društvenih normi koje se tijekom vremena prihvaćaju kao normalne (danas se to zove „novo normalno“). Koji se sve alati koriste za preusmjeravanje društva prema željenom „normalnom“ stanju društva?

Vjerujem da se u trenutnim političkim odnosima takav tip inženjeringa više ne veže isključivo uz nacizam već uz sve dnevnopolitičke situacije. Bez manipulacije javnog mnijenja jako ćete teško ostvariti željene političke ili ine agende. A alata za to imate na desetke, vjerojatno i stotine. Polarizacija je podloga koja uvijek pali i na tom temelju se mogu izgraditi više-manje svi nivoi manipulacije.

 

Ima više ljudi koji su značajni na području društvenog inženjeringa. Da preskočimo drevnu antiku nama su najznačajnije osobe Gustave Le Bon i Edward Bernays. Po čemu su oni značajni i koji njihovi glavni postulati?

Oni su pioniri i glavni teoretičari materije. Prvi je dao teorijske konture društvenog inženjeringa dok je drugi povezao psihoanalizu svog strica Sigmunda Freuda s Le Bonovim idejama u praksi. Rezultat je izum PR-a iliti odnosa s javnošću, no i deseci genijalnih kampanja među kojima je i popularizacija pušenja, ali i rušenje demokratskih predsjednika uz suradnju s CIA-om. Koristio je razne tehnike od kojih je većinu sam osmislio, a kao najpoznatije bih izdvojio inženjering pristanka, uporabu treće strane (autoritet znanstvenika npr.), sreću kao motiv kupnje, djecu kao idealne kupce itd.

 

Mediji su definitivno neizostavan dio inženjeringa. Oni ulaze u naše kuće i spavaće sobe stoga moraju biti dio sustavne propagande. Teško je u jednom odgovoru nabrojati sve alate koje koriste mediji, no možete li ukratko navesti na koje sve načine mediji stvaraju pristanak masa?

Danas je polarizacija izašla iz sfere skrivenog u otvoreno propagiranje, pa su se tako i sami mediji pretvorili u ‘desne’ ili ‘lijeve’ nauštrb objektivnosti, koja doduše nikad nije ni postojala. Ovisno o državi i razini demokratičnosti koriste se više ili manje sofisticirane tehnike, a u Hrvatskoj su posebno popularne tehnike zastrašivanja jer je jako niska razina informiranosti u široj populaciji. Tako se koriste jednostavne fraze i poruke, argumentacija nekih istaknutih autoriteta poput režimu bliskih znanstvenika ili novinara, a u političkoj kampanji dovoljno je i samo lagati pošto biračko tijelo ne penalizira neiskrenost političara, već to uzima kao nešto normalno i uobičajeno.

 

Jedno od pitanja koje postavljate u knjizi jest: „Što ukoliko sustavi, norme i zakoni po kojima se ravnamo i u kojima živimo nisu od općeg i humanističkog principa, već su nastali prema nekim sitnim, iracionalnim i nehumanim principima?“. Pitanje koje se postavlja samo po sebi jest: kako možemo znati jesu li trenutne norme normalne i kako možemo biti objektivni, ako je to moguće?

Ne možemo, ali se to od nas ni ne očekuje. Čak ni od medija, izuzev onih koji su javni servisi.

 

Da bismo shvatili kako funkcionira društveni inženjering nije na odmet poznavati i psihologiju masa. Zašto se ljudi priklanjaju masama (iako je njihovo ponašanje iracionalno u određenim situacijama, povijesno gledano to je čest slučaj)? Tu postoje polemike tko na koga utječe – grupa na pojedinca ili pojedinac na grupu. Možete li nam nešto o tome reći nešto više.

Ima više različitih razloga zašto netko voli pripadati određenom ‘krdu’. Ovise o specifičnostima samog krda. Dokumentarac ‘The Social Dilemma’ koji je netom izašao na Netflixu pokazuje nivo na kojem se danas napadaju pojedinci i mase. To je postalo toliko sofisticirano da je manipulacija trenutno jedno od najbrže rastućih polja na svijetu. I djeluje na kombinaciji snimanja specifičnog uma i prilagodbi tehnika manipulacije.

 

Jedna od najčešćih alata koji se koristi jest podijeli pa vladaj. Mehanizam čije djelovanje možemo vidjeti vlastitim očima. To se još naziva inženjering sukoba. Na koji način on funkcionira i s kojim ciljem?

Ovisno je li u stvarnom oružanom sukobu ili mirnom stanju gdje služi kao polarizacija ‘podijeli pa vladaj’ prilagođava se vremenu u kojem se primjenjuje. To je jedna od najstarijih manipulacijskih tehnika pa su s vremenom premise promijenjene. Način i cilj ovise o konkretnoj situaciji, pa se tako recimo ‘Black Lives Matter’ pokret vidno politizira da bi utjecao na predstojeće američke predsjedničke izbore. To je samo jedan od primjera ali i najaktualniji.

 

Na koji način obrazovni sustav sudjeluje u društvenom inženjeringu? Je li obrazovanje samo eufemizam za indoktrinaciju i kako on funkcionira?

Ovisi od države do države. U nekima je indoktrinacija svedena na minimum dok drugi sustavi guraju vrijednosti interesnih skupina ispred interesa učenika. Obrazovanje je alat i može biti najbolja stvar u nečijem životu ili nešto loše. Učitelj je faktor o kojem uz sustav ovisi stupanj indoktrinacije.

 

Naravno pitamo se i koji je cilj društvenog inženjeringa. Jedan od njih je preusmjeravanje čovjeka prema željenom cilju. Ali koji je to cilj, imamo li odgovor na to pitanje?

Cilj ovisi o inženjeru. Nije isto ako vas na neki svjetonazorski moment navodi Soroš ili Opus Dei. Nema jednog ultimativnog manipulatora, to je okršaj različitih struja.

 

Još jedno od pitanja na koji bi ljudi htjeli imati odgovor jest tko stoji iza toga? Je li riječ o manjoj skupini ljudi, sustavu ili nečem trećem? Jesu li uopće svi ljudi koji sudjeluju u preodgoju svjesni što čine?

Najčešće su to pojedinci s velikom količinom novca kojima ego naraste do razine da počnu smatrati kako su upravo oni odabrani mesije za širenje vlastitog svjetonazora na čitavo čovječanstvo. Poluga moći iznad njih je već u sferi teorije zavjere koju je nemoguće promatrati izvan konteksta duhovnosti.

 

Jednom je netko izjavio „Ne kritiziraj medije, budi medij“. Vi ste se odlučili ponudi ljudima drugačiju perspektivu i pozitivne informacije. Stoga ste odlučili pokrenuti Podcast Inkubator. Kakve su reakcije na ovaj projekt i kako ste došli na ideju?

Reakcije su dobre i trudimo se predstaviti širinu. Floskula ‘medijski pluralizam’ koju mnogi koriste isključivo za uzimanje financija iz proračuna kod nas je prilično zastupljena u realnom kontekstu i drago mi je što dajemo prostora svim opcijama, ideologijama i svjetonazorima.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here