Intervju: Mislav Gleich

0
61

 

Centar Kulture predstavlja intervju s mladim i talentiranim piscem i pjesnikom Mislavom Gleichom. U nastavku pročitajte kako se mladi pisac snalazi na hrvatskom tržištu, kako nastaju likovi i priča za roman i ostale zanimljivosti iz pera Mislava Gleicha. Na kraju pisanog intervjua pogledajte i intervju koji je Mislav dao Televiziji Zapad.

 

Za početak molimo vas da se predstavite našim čitateljima. Vi ste pisac ali i kantautor. Koje teme i preferirate kada pišete i kakvu glazbu pišete odnosno stvarate?

Zovem se Mislav Gleich, imam 24 godine i studiram na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zasad sam objavio 3 romana i 3 samostalna singla. Kad je riječ o pisanju proze, moje su priče uvijek, nadam se, međusobno različite i jedinstvene. Zasad se čini da naginjem mračnijoj tematici, ali svakako bih se volio odmaknuti od tog žanra i pisati i neke veselije stvari. Što se tiče glazbe, pišem pjesme na engleskom, i općenito stavljam naglasak na razrađenu melodiju, ali i introspektivne i pozitivne lyricse. Nekog bi moglo iznenaditi da su mi knjige toliko mračne, a pjesme jako vesele.

 

Kada ste počeli pisati, odnosno jeste li i u djetinjstvu imali interes za pisanje, knjige i glazbu?

Interes prema svemu tome uvijek je bio dio mene. Sjećam se da sam kao mali u autu slušao Bijelo dugme i uživao u pjesmama, ali istovremeno sam razmišljao: „Hm, sve je ovo super, ali kako bi tek bilo super pisati svoje pjesme!“ Isto je bilo i s pisanjem. Listao sam Harryja Pottera i razmišljao da bih volio jednog dana vidjeti svoju knjigu ukoričenu, a u tekstu svoje likove i svoj dijalog. Jednostavno me privlači stvaranje umjetnosti. Vjerujem da je čitav proces magičan. Meni je stvaranje svojih radova jedna od najljepših stvari na svijetu.

Do sada ste napisali tri knjige „Nikolay Vasilevsky“,Samostan Craven Hill“ i nedavno je izašla Beskrajno ljeto: smaknuće Brandona Brycea. Možete nam približiti radnje prve dvije knjige?

Nikolay Vasilevsky kratki je crnohumorni roman apsurda, pisan s postmodernističkim elementima. U njemu je samoprozvani „grof“ Vasilevsky u svoj podrum zatočio jednog starca, pekara Ognjena, a nitko ne zna zašto. Vasilevsky je istovremeno opsjednut engleskim identitetom, premda nitko oko njega, a ni on sam, nije pravi Englez. Djelo je teško za opisati ukratko, ali volim vjerovati da je slojevito i poprilično smiješno.

Samostan Craven Hill klasičniji je triler, ali s kontroverznim krajem. U knjizi je 12-godišnja djevojčica Rosalie Travers poslana da provede neko vrijeme u mračnom benediktinskom samostanu. Ondje se počinju događati tajanstvene stvari – između ostalog, i smrti određenih svećenika. Rosalie s vremenom shvaća da je u opasnosti te daje sve od sebe kako bi saznala jezovitu i zlu tajnu iza samostana Craven Hilla.

 

Nedavno vam je izašla treća knjiga „Beskrajno ljeto: smaknuće Brandona Brycea“. Možete li nam ukratko kazati o čemu je riječ i gdje se može nabaviti? Naslov sugerira da je riječ o teškoj temi. Je li doista tema sumorna?

Roman Beskrajno ljeto kratak je i jednostavan. Radi se o18-godišnjem Adrianu koji je posvjedočio smaknuću jednog nedužnog starčića. Većina romana prikazuje kako se Adrian hrva s tom traumom. Tema jest sumorna, ali je, vjerujem, životna. Svakog od nas u nekom trenutku život optereti, izbaci sazacrtanog puta, i jednostavno moramo naučiti kako nastaviti dalje. Upravo se to dogodi Adrianu u Beskrajnom ljetu: u trenutku kad misli da stvari ne mogu biti bolje, njegov život iznenada se pretvara u pakao. Vjerujem da puno ljudi, pogotovo mladih, može suosjećati s Adrianom s obzirom na pandemiju i potrese, jer se mnogi trenutno hrvaju s depresijom i traumama nastalih u ovom teškom razdoblju.

Od kuda vam inspiracija i motiv za pisanje knjiga? Promišljate li o radnjama ili je riječ o inspiraciji?

Obično mi neka jedinstvena ideja padne na pamet iz čista mira, i toliko me privuče da je moram razraditi i staviti na papir. Obično je to premisa priče. Što bi bilo da časnu sestru iz vedra neba ubije grom? Što bi bilo kad bi neki manijak u svoj podrum zatočio starca? Zašto su dvojica muškaraca iz čista mira objesili nekog gospodina?

Jednom kad me premisa zainteresira, dodatno je razradim. Smislim likove, strukturu priče, itd. Napokon slijedi najzabavniji dio – pisanje. Tu ulogu ne igra inspiracija, već predan rad i motivacija.

 

Kako kod vas nastaje stvaranje likova? Imate li neku inspiraciju za njihovu osobnost? Možete li nam približiti kako jedan pisac stvara likove za roman?

Ponekad mi se kompletan lik stvori u glavi, a svi detalji o tome što taj lik voli, kako govori, neke različite finese koje ga obogaćuju dolaze same od sebe. No to je rijetkost – većinu vremena sjedim za kompjuterom (ili hodam unaokolo) i razmišljam koje bi karakteristike pristajale tom liku. Tako imam okvir tog lika prije nego što počnem pisati, ali jednom kad se predam tekstu, tek onda taj isti lik poprimi svoj život.

 

Imate li pisce i knjige koje preferirate i koji su imali utjecaj na vas kao pisca?

Naravno. Najveći utjecaj na mene izvršili su J. K. Rowling, Stephen King, Charles Dickens i Mark Twain. Od knjiga volim viktorijansku književnost i općenito književni realizam. Ali, općenito, neke od omiljenih knjiga su mi Yankee na dvoru kralja Arthura, Put oko svijeta za 80 dana, Robinson Crusoe, Zvonar crkve Notre-Dame, Praško groblje, Forrest Gump, Harry Potter serijal, itd.

 

Možete nam reći kako se danas mladi pisac snalazi na tržištu u masovnoj proizvodnji knjiga? Je li vama bilo teško pronaći izdavača?

Mislim da je nužno vjerovati u svoj rad. Istinski vjerovati da to što ste napisali zaslužuje biti objavljeno. To je fundamentalan dio cijelog procesa. A onda trebate biti uporni i kucati na brojna vrata. Jedna će se otvoriti, i ta jedna su ona koja su bitna. Meni, začuđujuće, nije bilo toliko teško pronaći izdavača. Imao sam sreću da su tri izdavača istovremeno iskazala interes za objavu Vasilevskog i Samostana, i tad sam bio izvan sebe od radosti.

 

Koji su vam planovi za neku bližu budućnost? Hoćete li se više posvetiti glazbi ili pisanju ili ćete nastaviti balansirati između glazbe i pisanja?

Zasad sam više fokusiran na knjige i pisanje, no glazba je vječna konstanta u mom životu. I dalje imam velik broj neobjavljenih pjesama koje bih volio profesionalno snimiti, no to će morati biti dio neke daljnje budućnosti.

 

Imate li planove možda za četvrtu knjigu?

Četvrta knjiga odavno je gotova; za nju sam dobio i poticaj Ministarstva kulture. Radi se o jednom trileru. Od svih knjiga koje sam napisao, ta mi je omiljena. Nadam se da će biti objavljena u dogledno vrijeme.

 

Imate li možda neku poruku za mlade spisateljice i pisce koji žele početi pisati i objaviti knjigu?

Pišite, čitajte, učite – i nemojte odustati.

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here