“Divlje iskre” – Nikita Gill

1
221

 

“Divlje iskre” – Nikita Gill

 

Piše: Denis Kožljan, dipl. educ.

Čitati neki moderan bestseller ili ovakvu jednu lirsku zbirku pjesama, koja između ostalog, postoji i u digitalnom obliku, vidljiva je razlika. Prije svega jer ovo djelo, sjajne Nikite Gill sadrži štivo u stihovima koje može da se čita u svakoj prilici, u različitim duševnim stanjima, i kad smo sretni ali i kad nas uzastopno pere tuga i njene popratne emocije.

Knjiga je osim toga i edukativnog karaktera, prepuna pouka o životnim situacijama s kojima se susrećemo i kao žene i muškarci, bračni partneri, očevi i majke. Djelo je i poučno u toj mjeri što nas uči kako da spoznamo vlastitu osobnost, kako da gasimo ili otvorimo vulkan emocija koje sadrži svaka naša, a pogotovo ona istančana, lirska duša. I ova poezija današnjice, kada su uvjeti distribucije , a samim time i čitanja poprilično složeni, dobiva oblik instant-poezije upravo jer je prisutna na postojećim društvenim mrežama pa je prati veliki broj obožavatelja. To je onaj neki poseban i vrlo moćan touch između čitatelja i djela, a sama autorica ima privilegiju, stavljajući svoje djelo na jedan takav panel.

CRNA RUPA

U svemiru,
crna rupa
je praznina u prostoru
tolike privlačne snage
da joj ništa,
nikakva tvar,
ne može umaknuti.

U ljudima,
crna rupa
je trošenje energije
na ljubav prema nekome
tko je uzme svu,
a zauzvrat
ne da ni malo.

S LJUBAVLJU, PONOĆ

Kad pogreške dana
postanu pretežak teret,
kad je sve teško
poput uništenja bez povratka,
podsjeti se:
koliko je mistično da se svakoga dana
sat vrati na 00:00
ponoć zovu
vještičjim satom
jer se novi dan rađa
iz pepela staroga,
iskre raspire novi život njegovoj vatri
dajući na priliku da popravimo,
priliku da povratimo
sve što je slomljeno
i sve što smo smatrali izgubljenim.

 

Zbirka sadrži 124 pjesme. Neke od njih uključuju rekonceptualizaciju bajki i sagledavanje njihovih pouka iz drugog kuta. U njezinoj verziji protagonistkinje nisu djevojke koje čekaju prinčeve i spasitelje koji bi ih zaštitili, već su vlastite junakinje u svojoj priči. Od Trnoružice pa sve do Alise u zemlji čudesa, Nikita Gill stavlja naglasak na nevjerojatnu unutarnju snagu žena i njihovu sposobnost da prežive brojne nedaće i traume.

Autorica Gill vrlo jasno progovara kroz svoje „vatrene stihove” o ženi kao ženi uopće ali i ženi snazi, ženi koju krase mnoge osobine , snage, hrabrosti, lucidnosti, gotovo da ih poistovjećuje sa mitološkim božicama. Njena je poezija protkana nevjerojatnom pitkošću i lakoćom čitanja te stoga nije ni čudno da je postala omiljeno štivo kako kod žena tako i pripadnicima suprotnog spola.

PROSVJETLJENJE

Nisam znala koliko malo
volim sebe samu
dok nisam shvatila da bih
kad bi nas u sobi
bilo četvero
ja izbrojila samo troje.
Konačno mi je sinulo da u sobi
u kojoj ima drugih
uvijek zaboravim ubrojiti sebe.

»Divlje iskre« lirska su analiza emocija, duha i psihe žene koja je doživjela psihički i emocionalni slom, ali se uspjela podići te postati jača i krenuti dalje sa životom . Kad bismo malo zagrebli u suštinu današnjice, brzo bi shvatili kako je takvih žena jako malo, kako nas prekriva depresija sve više, možda zato jer je i socijalna barijera jedan od krivaca za mnoštvo problema žena u društvu počevši od zlostavljanja svake vrste, pa do seksističkih napada i ostalih vrlo ružnih stanja iz kojih se onda ženi teško izvući.

Uspjeh ove mlade britanske pjesnikinje Nikite Gill, koju mnogi uspoređuju s već afirmiranom i svjetski poznatom Rupi Kaur, još je jedan nedvojbeni dokaz kako su društvene mreže pomogle uzletu lirike kao književne vrste. Naime, mogućnost da pjesma ili cijela zbirka praktično u trenu objavljivanja bude dostupna online, dopada se mnogima jer znači da željenu knjigu ne morate kupovati u knjižari ili posuđivati u knjižnici, već se odmah »baciti« na nju na ekranu računala ili zaslonu mobitela. A onda slijede lajkovi, lajkovi i opet lajkovi kao znak podrške, a ujedno i dobre recenzije što je za samu autoricu sigurno veliki podstrek.

U tih nešto više od stotinjak pjesama prepoznaje se emocionalna kriza nakon bolnog prekida ali i dizanje i kretanje sve iz početka, čime bi se zasigurno moglo pohvaliti ne prevelik broj žena koje su se našle u takvim situacijama. Nju je to očvrsnulo i dovelo do nekih novih pozitivnih spoznaja.

To »zagledavanje« ne u svoju bol, već u sebe samu neizostavno traži i vlastiti samooprost prema svemu loše učinjenom i pogrešno odlučenom, ali istodobno predstavlja i stvaranje prvih temelja za samopouzdanje, smirenje i sigurnost.

Ova je knjiga lirike, dakle, u velikoj mjeri okrenuta vrlo popularnoj self-help literaturi, a to je uočljivo već i iz naslova niza pjesama – »Tvoje srce nije bolnica«, »Razgovori s mojom mentalnom bolešću«, »Odlučiti«, »Umijeće nenedostajanja«, »Tvoja trauma«, »Ocean zacjeljenja«, »Samoobnavljanje«, »Podsjetnik za iscjeljenje«…

Ti »samorazgovori« Nikite Gill čitatelju su preneseni kroz slobodne stihove, što je svakako lakše i jednostavnije od poštovanja odredbi vezanih za stih i metriku. Štoviše, njeni su stihovi vrlo često bliski jednostavnom pripovjednom stilu, bolje reći kratkim proznim sentencama natopljenim ponekad lirikom.

»Divlje iskre« bez imalo sumnje su i feministička lirika pri čemu se kroz nekoliko pjesama, posebno u izvrsnoj »Naučena bespomoćnost«, itekako dobro uočava vjekovna uloga žene kao žrtve u svijetu muškaraca prema kojima Gillova, nakon svega što je proživjela, iskazuje priličnu netrpeljivost i nesklonost.

Teško je pronaći pravu riječ za nepregledno mnoštvo osjećaja kojima nas život i opterećuje i obogaćuje, sve u isti mah.

Gill svojim stihovima pokreće mikro revoluciju ženstvenosti koristeći ih kao oruđe stvaranja ugodnog doma vlastitoj duši – tijela u kojem se svaka žena osjeća slobodnom, jedinstvenom. Svaka je junakinja onih bajki koje se usudi sanjati – nesavršena princeza Ariel koja s ponosom nosi svoj riblji rep, jer zna da se pjev sirene mnogo snažnije čuje od koraka koji oklijeva; Snjeguljica koja hrabro odbija zagristi otrovne jabuke koje joj nude, jer zna da je stvorena sama birati zalogaje na pladnju života.
Ona je Afrodita koja nikome ne odgovara za svoju ljepotu i izdržljiva Hera čija je “hrabrost sazdana od boli”, ali je i dalje hrabrost. Moćna i nepokoriva.

Jednom kada spozna “vrijednost, težinu, gustoću svoje duše” o kojoj Gill tako neumorno piše, čitatelj je bliži iscjeljenju, bliži je svom skrivenom “ja”, toj sitnoj divljoj iskri koja će započeti požare i nagnati ga da preuzme odgovornost za taj “vlastiti mali život” koji mu je povjeren.

Nikita Gill napisala je poeziju koja, kako to već poezija čini, umije tkati niti koje u svakome tko je čita stvaraju drugačije uzorke. Šarene, svjetlije, tamnije, čvršće i raspletenije. Ali svaki od tih uzoraka skriva iskru. Jednom užgana, ne gasi se. Samo razgorijeva i mijenja krajolik koji zove svojim domom.

“Za najcrnjih dana
pogledam zvijezde
i zadivim se
mreži vremena
koja mi uzvraća pogled.”

(“Crni dani”, zbirka “Divlje iskre”, Nikita Gill) jednostavnim, lijepim, jakim i iskrenim rečenicama punih dubokih misli proživljavamo razne emocije na svakoj stranici. U svakoj pjesmi se osjeća unutarnja snaga koja onda vodi na promišljanje koje nas tada nagna prihvaćanju ili čak mijenjanju osobnog viđenja teme o kojoj govori.

Kad bi uspoređivala pjesnikinju Gill i moju malenkost, rekla bih da i u njenim ali i u mojim stihovima ima elemenata ljubavne , fine lirike koji nas vode do nekog blaženstva ali možda i dubljeg promišljanja o ženi kao ženi, ženi kao vatri, iskri i vulkanu , a koja pokreće svijet podjednako jako u trenucima zanosa i čežnje ali i tuge, stanja deprimacije iz kojeg se teško izvući bez supporta voljene osobe.

Samotno

Tko je u tvom svijetu lažac?
Tko je izdao
tvoju nevinu, još čistu dušu
rekavši ti da će sve ovo biti lako?
Tko ti je rekao
da ljudi nisu privremeni?

Reci mi, vjeruješ li doista
da veliki prasak nije bio patnja?
Da rođenje našeg planeta nije bilo
izlazak iz jada?
Da je stvaranje našeg Sunčeva sustava
u maternici svemira bilo lako?

Nema ničega samotnijeg
u bilo kojoj prilici
od traćenja
svake mogućnosti za rast
pretvaranjem u pitanje
zašto se meni ovo događa?

 

Istrošenost

Litice se doimaju veličanstvenima.
Ali prava je istina da litice postoje samo zato
što ih je more stanjilo s vremenom, voda je istrošila
i potrošila stijenu. Iz toga sam naučila da će se moje teškoće,
koliko god bile velike ili koliko god se doimale velikima,
budem li radila na njima svakoga dana,
naposljetku i same istrošiti.

 

Nikita Gill rođena je u Belfastu u obitelji indijskog bračnog para, koji je u tom trenutku živio u Sjevernoj Irskoj. Nekoliko mjeseci po njenom rođenju vraćaju se u New Delhi, gdje Gill odrasta i završava studije dizajna i primijenjene umjetnosti.

Prvi su joj stihovi objavljeni kad je imala 12 godina, a zanimljivo je da je nudeći svoju prvu i drugu zbirku poezije dobila 137 odbijenica od izdavača. Debitantsku zbirku pod naslovom »Your Soul Is A River« objavila je 2016. godine, a potom su slijedile: »Wild Embers: Poems of rebellion, fire and beauty« (2017.), »Fierce Fairytales: & Other Stories to Stir Your Soul« (2018.), »Great Goddesses: Life lessons from myths and monsters« (2019.) i »Your Heart Is The Sea« (2019.).

1 KOMENTAR

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here