Iz pisma naših čitatelja

  Kako se prosvitlit? Mijor puta son se već prosvitli i zamroči i somo će vrog znat koliko put će to bit jepeta Ka son bi moli pokojni ćaća me zno posvitlit triskon a mater bi me bila stavila klečat u kut sve da se...

Foto: John Schnobrich - Unsplash prazan tor iz pukotine širi se vriježa tikvice Druga nagrada, „Bučijada“ u Ivanić-Gradu, 2016. željeznička pruga    odmor između zgužvanog   papira i praznih boca    Asahi Haikuist Network, Japan, 2015. dok sjedim     kapanje bila –     to sam ja     Visoka pohvala na međunarodnom...

Foto: Pixabay   Putnici Oni već jako dugo putuju, a gdje će stati, gdje će odmoriti umorna tijela, to nitko i ne pita. Oni putuju dugo, kao patnici, hodočasnici, isposnici duha, vjernici vatre i svjetla. Oni se...

  Kao sjena Danas gradom hodam kao sjena. Niti me ima, niti me nema. Kreću se tek stope umorne žene koja silno želi da joj se krv ponovno slije u vene. Danas gledam kroz ljude, ne u oči. Ljudski me pogled  zabrinjava, koči. Danas ne...

  Umri   Slika jesen, Poput akrila, Lokva s elementima voska. Žuta, s mrljama smeđe i točkicama crvene raznih nijansi. Osjećaj ganuća, preplavljuje, Skoro do suza. Al onih dobrih. Koraci..miris... zvukovi... I ne treba žaliti, put je to. Treba se nanovo roditi, A prije toga treba umrijeti. Kao i...

Foto: Meline Waxx - Pexels   Ljudi u Boga pogrešno vjeruju I u toj vjeri puno pretjeruju. Bog ne očekuje da ga molimo On samo želi da se volimo. & Možda baš nisam sto-posto u pravu: Volim ovu Zemlju!!! Ne volim državu! & Dok...

Foto: Myriam Zilles - pixabay   Kad sam napokon raširila zjenice U meni se uzburkalo nebo Kroz male usne provalile su crne ptice Brzih i nervoznih krila Vrisak im je i kao moja ljubav Ne znam što bi s njima. Uselile...

  Doviđenja, idem u život Doviđenja, Ja idem u život. Što ću u životu? Krećem po jednu bajku iz dječjih snova. U bajci bukti plamen zlato, Leprša prozirna vila dugom kosom. Frkće razjaren vranac. Čarobni zraci igraju kolo. Dvorac od alema blista u kapi...

Foto: Pixabay   Izgubljena olovka U davno rosno jutro izgubih olovku. Izgubih olovku na proplanku. Tužan sam prevrtao travke, A gubitak skrih u srce. U ljetno predvečerje Izgubih svinje. Sa zebnjom sam lutao šipražjem A strepnju skrih u suze. U kišnoj večeri izgubih kišobran. Tugu skrih...

  Otpali list I sjajni, divlji kesten Listopad, jesen Sanjana