Kad sam napokon raširila zjenice

0
267

Foto: Myriam Zilles – pixabay

 

Kad sam napokon raširila zjenice
U meni se uzburkalo nebo
Kroz male usne provalile su crne ptice
Brzih i nervoznih krila

Vrisak im je i kao moja ljubav
Ne znam što bi s njima.
Uselile su u moju sobu na devetom katu.
Razmičem ih ujutro kad ustajem iz kreveta.
Stvaram im mjesto navečer.

U povratku sebi, sam se sebi smijala
Kako se opčarati može
Nekim
Tko uopće ne razumije ove nervozne ptice i da je sasvim normalno što one sada stanuju na devetom katu, u mojoj sobi, na krevetu i svih 7 polica bijelo – zelene iverice?

 

Lea Smodlaka

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here