Iz pisma naših čitatelja

Ljubavno pismo Piše mačak mački pismo: „Draga maco, u ljubavi mi smo. Tako mi mišjeg repa Ti si meni uvijek lijepa.“ Njemu mačka odgovara: „Više volim žabe iz bara, Nego nekog tko me vara. Pas je moja ljubav stara“ Mijauče mačak na sav...

Foto: Greg Rakozy - Unsplash   Vječni ples Jednog Daj da Te kristalno blistam Tvojim Sjajem daj da te listam Svakom stranicom Života Daj da te mirišem Svakom stanicom Ah, ta miomirisna Jasmin ljepota Daj da budem To što Jesam Tvoja struna Tvoja pjesma I Šef Kozmičkog orkestra U Tvom plesu Vječnog...

Kako je postala nada U tamnini, u davnini, U srcima prvih ljudi, Kad je demon s neba pao I u ljudske ušo grudi, I veliko kad je biće Odreklo nam dar milosti, I kada je čovjek pado Pod teretom ništavosti, Kada na prag...

  Kako se prosvitlit? Mijor puta son se već prosvitli i zamroči i somo će vrog znat koliko put će to bit jepeta Ka son bi moli pokojni ćaća me zno posvitlit triskon a mater bi me bila stavila klečat u kut sve da se...

Tam dal’ko Tam dal’ko nad trudnim gorami I šumskim putimi vedrinom planinarcof obasjanih Leti i moja mala misao Na te Vesela družina kotrl’a se spretno Z br’jega na dol Z dola na breg Uz pošalicu zvonku I reči popefke znane Odašil’u h Sve-mir I se k...

Foto: LMoonlight - Pixabay   Mojoj Brani Ti si moj san, Rujna zora I sunčan dan, Plavetnilo mora, i nebo vedro, moj pramac i jedro. Budiš me iz noćne more, S osmijehom čitaš moje bore I stiskom ruke Uklanjaš sve moje muke.                  Dragan Miščević

Foto: Pixabay   USAMLJENI usamljen je čovjek bez srca, pjesnik koji riječi trga iz oblaka ne bi li pala kiša, žena koje nema u njoj samoj, srce bez srca, a u nekim jutrima bez glasa tišina se sama skrije Jadranka...

Foto: Roberto Nickson - Pexels   I CIJELI ZVJEZDAN SVEMIR Kad nježan šapat noćima te budi To nemirni su snovi, kažu neki ljudi. Osim tebe, da li itko osjeti taj nemir? Osjetiš ga samo ti… i cijeli zvjezdan Svemir! Kad tuga...

Iskrena pjesma Kada bih krenula pisati Neku iskrenu pjesmu Vi koji bi je sada čitali Možda bi osjetili Uz nelagodu Potrebu Da se sklonite od mojih riječi na neko sigurno mjesto. Jer istina često bude gorka i vraški boli Tamo gdje smo najtanji...

  ROZETA   Ovdje sve počinje i završava, na hrapavom tlu ulice koja se gubi u svakom svom odvojku i tako nastavlja put koji vodi prema nekom imaginarnom beskraju. Potrebno je dugo hodati da bi se osjetila...