ZDJELICE MOJIH SNOVA

1
234

Foto: Dariusz Sankowski – Pixabay

 

ZDJELICE MOJIH SNOVA

ja sam oko, ti jedna od
mojih mnogih suza,
rađajući se iz mog bola
pa ubrzo nestaneš, ime
mi zaboraviš, i tražiš da
shvatim postupke tvojih
odlazaka, da mirim se u
spokoju tišine samoće…
često mjerim i važem, dlanovi
su tvoji zdjelice mojih snova
i jave, moram, prisiljena sam
shvatiti kako ljubav je zid koji
podigla sam u znoju svog lica,
u komadićima istopljene duše,
onda kad čekala sam tvoj
vječiti dolazak, a od nikud glasa
ni poziva, nada je sve više gasla
u dubini puta bez putokaza,
utrnuli plamičci sretnih dana, ja
u okružju ljudi opet sama,
pišem pjesmu tvome tijelu
modrom glasu rijeke što sakriven
u dubini teče, a šuma-obećana zemlja,
ponekad u trenucima tvojih odlazaka,
prepoznam se poput duše prljavih
tanjura, ostaci milovanja utrnuli
u nama, pronašli se slučajno kao tek
dva zalutala komada mesa na tanjuru
bez dna, ceduljica prazne poruke zagubljena
u jastuku mokrom od težine sati,
minuta, raspale se moje sanje, čekam
neki drugi ekvinocij vremena, ljepše doba….

Denis Kožljan

 

O autorici: Denis Kožljan rođena je 13.08. 1961. u Puli gdje danas živi i stvara. Iako je po struci odgajatelj predškolske djece, od polaska u mirovinu, dakle već desetak godina, piše, slika i bavi se fotografijom. Intenzivnije je počela iskazivati svoju kreativnost koja čuči negdje njoj od prvih školskih dana. Sloboda, prostor, humanost na djelu, to je samo djelić onoga što zaokuplja njene misli, bilježi perom, škljocanjem fotića ili na slikarskom platnu- prostor, prirodu, zapravo motivi njezinih fotografija su nebo, zemlja, zrak i voda. Zalasci sunca, buđenje zore, krajolici Istre, cvijetovi, kukci su najčešći motivi njenih fotografija u boji ali također i crnoj bijeloj tehnici. Kako je Denis, žena u kojoj neprestano tinja plamičak ljubavi, sasvim je očito da se ta ljubav prenosi i na njezina stvaralačka djela.

1 KOMENTAR

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here