Tok-Potok- Korito
Često smo se pitali, nijesmo li gdjekud zakasnili!?
Dugo već su bezbrižni bili naši dani-
U melankoliji nekoj blaženoj i sretnoj, živjeli smo poprilično
Dok rijeke se obveza prvih ne sjatiše na naša ramena
Dok ne nabujaše potoci nekih nama nepoznatih dilema…
Jurili smo, jurili, odgovore tražili, u bitkama mnogim sebe snažili,
Al’ i ranjeni bivali!
Rane bolne, i duboke
Rane plitke, rane lake
Strci toj nesnosnoj, kao da kraja naziralo se nije…
Dok eto, mudro zasvijetlila neka malena žaruljicačarolije čudesne!
I tad, k’o u hipu nekom, sve se okrene naglavačke, sve ono loše, sve one spačke,
Jednostavno- nestadoše!
Nešto novo, nama vrednije, postalo je novi predmet punine- radost i vedrine!
Šuma, ptica, livada,
Miris jutarnje rose na pupoljcima mladih ruža
Grlen žubor nabujalog potoka
Uz drven most naših novih želja,
Nizvodno, nizvodno
A sve što nas morilo, mirno brodeć- ploveći ostavit’ ćemo,
čisteć’ korito-
Postrance!
Andreja Sedak Benčić
