PREPORUČUJEMO: Malo Drvo – Forrest Carter

0
73

Foto: C. K.

 

„I još sam nešto drugo osjećao kroz svoje mokasine: Mon-o-lah, majku zemlju. Bilo je upravo onako kao što mi je baka rekla da će biti. Mon-o-lah bi se čas propela i gurnula me, čas popustila i povukla se… Osjećao sam korijenje isprepleteno kroz tijelo i živu vodu duboko u njoj, njezinu krv. Bila je topla i živahna i igrala se sa mnom na svojim prsima, upravo kao što mi je baka bila rekla da će Mon-o-lah činiti.“

 

Malo Drvo priča je o dječaku koji je postao siroče. Posvojili su ga baka Indijanka (Cherokee) i djed koji je bio napola Indijanac. Djed i baka učili su ga kako živjeti u planinama, kako se odnositi prema majci Zemlji i ostalim životnim vrlinama.

Naslov knjige: Malo Drvo
Naslov izvornika: The Education of Little Tree
Autor: Forrest Carter
Broj stranica: 246

 

Roman Malo Drvo je priča o ljudskoj toplini, jednostavnosti i čaroliji života u malome. Život Malog Drveta uči nas i podsjeća kako su najmanje stvari u životu zapravo najveće. Podsjeća nas na blago kojim smo okruženi svaki dan – naši najmiliji, zemlja, priroda, planine, životinje. Priča nas uči o zahvali na svakom buđenju i novom danu. Podsjeća nas da nam je Zemlja prijateljica, a ne objekt za iskorištavanje.

Iako knjiga Malo Drvo može uz bok stati Malom princu i Alkemičaru, nikad nije dostigla toliku slavu. Tome je vjerojatno pridonijela činjenica što je ova priča realna i stvarna za razliku od Malog princa i Alkemičara koje su alegorične. Život dječaka koji ima mogućnost da svaki dan sluša drveće, životinje, uči nas pravim vrijednostima ljudskog života na koje smo zaboravili uobičajenom životnom rutinom. Čitajući knjigu dobijemo poticaj da stanemo i slušamo, budemo i postojimo.

 

„Crvena, žuta i plava boja prelijevale su se preko ruba planine kao da gori. Onda se iza horizonta pojavilo Sunce. Obojilo je more magle ispod nas u ružičasto. Sunčeve zrake su pale na moje i djedovo lice. Svijet je bio ponovno rođen. Barem je djed tako rekao i skinuo šešir. Dugo smo tako gledali u tišini. Obuzeo nas je takav osjećaj da sam odmah znao kako ćemo jednog dana ponovno doći na vrh planine gledati zoru. Sunce se otisnulo od ruba planine i sad je sjalo slobodno na nebu. Djed je uzdahnuo i protegnuo se.“

 

Ljubav između dječaka i njegovog djeda i bake ispunjeno je toplinom koja u čitatelju budi osjećaj nade u bolji svijet i u boljeg čovjeka.

Priča Malog Drveta je san o jednom ljepšem životu koji je zaslužilo svako ljudsko biće. Dijete zagrljeno u ljubavi svoje obitelji i Majke Zemlje koja voli svoju djecu. Takav život je san o rajskom svijetu, možda bi neki rekli sanjarska i utopijska vizija, možda idealizirana slika, ali ostaje činjenica da su ljudi takvim životom do nedavno živjeli potpuno normalno. Priča nas podsjeća da ljepši svijet nije samo utopija nego da je takav život prirodan, dok je današnji svjetonazor i način života neprirodan.

 

„Uživali smo u svakom trenutku života. Jedno drugom smo pokazivali razne stvari, kako drugima ne bi promakle. Na primjer najcrveniji list u jesen ili najmodriju ljubičicu u proljeće, i tako smo skupa osjećali i sve dijelili.“

 

Kroz nevine oči malog djeteta pratimo razne dogodovštine koje daju dodatnu draž samoj knjizi. Upravo ta dimenzija i kut gledanja na situacije naglašavaju dječju nevinost koja nas ispunjuje, čini nas melankoličnima, i u nama budi zaspalo dijete željno ljubavi. Na neki način priča djeluje kao san o nevinosti – jednom svijetu i životu gdje nema nepravde ovog svijeta. Da se čitatelj ne bi prepustio sanjarenju baka i djed uče Malo Drvo koliku patnju su Indijanci morali trpjeti i proći kroz povijest. Njihove priče tijekom čitanja vračaju nas u realnost svijeta u kojem živimo. Unatoč tome, čitatelj može osjetiti da je cijela priča prožeta jednom nevinom dječjom ljubavi i bezuvjetnom ljubavi bake i djeda prema unuku. Dapače, patetika koja se može osjetiti na trenutke savršeno se uklapa u cjelinu i nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Put Indijanca uči nas da unatoč poteškoćama ovog svijeta, on nikad neće klonuti glavom i hrabro i ponosno će nastaviti slijediti svoj put.

Knjiga Malo Drvo je priča koja se čita u jednom dahu i zauvijek ostane urezana u naše srce i sjećanje kao san o boljem svijetu.

Život autora Forresta Cartera, pravim imenom Asa Carter je kontraverzan. Bio je rasist i antisemit. Tijekom života očito je promijenio svjetonazor. Kasnije je imao veliku naklonost prema Indijancima pogotovo Cherokee plemenu. U knjizi je izmijenio njihov jezik, npr. u njihovom jeziku ne postoji riječ “Mon-o-lah”. Možemo samo pretpostaviti da za autora priča Malo Drvo predstavljala život kakav je želio imati.

 

“Baka je rekla da sam ispravno postupio što sam bube donio doma jer, rekla je, kad naiđeš na nešto što je dobro, prvo što trebaš učiniti je potražiti nekoga s kim to možeš podijeliti; na taj se način dobro širi do najudaljenijih kutaka svijeta. Što je dobro. I imala je pravo.”

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here