Nešto nalik ljubavi – Valerijan A. Agić

0
334

Knjiga „Nešto nalik ljubavi“ Valerijana A. Agića zbirka je poezije u kojoj autor promišlja o životu i ljubavi. U knjizi autor nastoji dokučiti tajnu svevremenske ljubavi i međuljudske odnose. Knjiga je prožeta riječima i stihovima o vječnoj tajni – ljubavi i životnim iskustvima.

 

Balada odlutalog kraljevića

Ja sam izašao iz jedne bajke

pa sam ušao u običnu priču

Nagovoren napustio osvijetljenu prostoriju,

stupio u onu drugu mračnu

Otvorio i treskom zatvorio vrata, zalupio njima

Danas tražim svoje snove, adrese zagubljene

ili možda odmetnute

Šarene slikovnice

Potrgane pjesmarice

Trenutke mrtve,

ubijene hladnokrvno likvidirane

Eto, zaboravih i pjevati

zbog jedne naporne zore

Nije još pošteno ni svanulo

a već je grunulo

Ja koji sam napustio jedan vijek

pa ušao u drugi

Ostavio iza sebe jedno stoljeće

da bih kročio u drugo

Ja koji sam izašao iz svoje kože

Napustio tebe, otišao,

zanemario samoga sebe

Iako ni sam ne znam gdje ću

ni kuda me puti vode

Volim pričati o svom povratku

Važno je da se uvijek

i ustrajno negdje vraćam

Važno mi je razmišljati o tebi, moja jedina,

i o povratku…

 

 

 

Ispijanje otrova od 0-24

 

Ja sam Čovjek. I istina i laž. I bog i vrag

I bijelo pitomi Golub i crna divlja Vrana

Gradio sam piramide ali sam ih i rušio

Uklet, malo krenem Lijevo, pa Desno

Ne mogu se naći

Uvijek mi je tijesno, koža neudobna

Nije više moja ni sjenka koja me prati

Već umoran, priželjkujem idilu i konkretan spas

Lijepo bi bilo kad bih kreirao svoj život maštom

Kad bih si mogao poželjeti sreću, harmoniju

I evo njih. Tu su. Smiju se.

Dvije ljupke sestre u mojoj postelji

Ali stvarnost je obrnuta

Jučer grubo nasrće na Sutra

Uništio sam Raj i spalio kolijevku

Živim u neboderu, u stanu, u kocki,

U milostivoj toksičnoj grobnici

Okružen zidovima i mržnjom susjedstva

Bez ljubavi

A ljubav,

ako mi se slučajno i dogodi

Nadam se da neće biti potpuno smrtonosna

Eto, svakodnevno dišem tlaku

Surova poslijepodneva i prijeteće noći

Pa tražim trenutke prave da me istinski ozare

Jer ovaj zadnji čin svoje kozmičke parodije

Planiram pregrmjeti u samo svojoj režiji…

 

 

 

Odlazak

Djevojčice, imaš dovoljno ludosti

I obaraš me s nogu

Izgovaraš prave riječi

Biti će bolje, budimo strpljivi, sutra…

Igraš se tim rečenicama i nisi svjesna

vatre koja oko tebe plamti

Ja te ovako zatečen jedino mogu upitati:

Znaš li kako je živjeti okovan tišinom

govoriti nerazumljivim jezicima

plivati u znojnim trenucima

kad pokreti nalikuju kajanju

kraljevski i dostojanstveno propadati…

Pokušavam okupiti svoje prohujale godine

kao odmetnuta su djeca

Nikako da se slože i dogovore

nađu na jednom mjestu

Naporno je to

Ne polazi mi za rukom takav samo razgovor

Nema zrcala koje bi izdržalo taj pritisak

Sudarao sam se pri svojim pokušajima

spoticao o samoga sebe

Ponekad bi mi netko nesvjesno ublažio agoniju

Zapravo, ja imam više rana

nego što će biti tvojih studentskih dana…

 

 

 

Palačinka ljubavi

Napile se budale

Srušile nam djetinjstvo i mladost

Omogućili raciju

Kasnije, kad je krenuo išijas

i posjedile glave

Ugasio se njihov polet

Pa su zakukali razbojnici pod stare dane

Kažu da nije više isto,

nema pravde

Život nije fer

Dolazi kraj, nepravda likuje

Sve je na kapaljku,

vele sijede glave

Koje u govoru rado spomenu i nebo

A pokidali su sve što je vrijedilo na njemu

I sve što je sjalo ispod njega

I našu vezu,

pozlaćenu u kalendaru

Imali smo dušo, raj na zemlji,

naše zajedništvo

Ono je bilo naše nebo,

prijateljsko naklonjeno

Pozitivno trajanje nepristranih zvijezda

Kojima nije bilo potrebno objašnjavati

smisao njihovog svjetla

A ja sam otkrio tebe

 

Ti si moje nebo, i dalje

Moje svjetlo i moj dan

Lampion u noći

 

Ne mogu oni protiv srca.

 

 

O autoru: Valerijan Antun Agić osamdesetih godina bio je u dramskoj skupini Budilnik. Nakon toga bio je predsjednik društva književnika Duga i potom jedan od osnivača Zelenih. Nastupio je na jednom festivalu nastupio na jednom festivalu u Srbiji 2016., izveo je pjesmu “Još nas ljubav traži”, u pratnji gitariste. Živi i piše u Osijeku.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here