Knjiga „Nešto nalik ljubavi“ Valerijana A. Agića zbirka je poezije u kojoj autor promišlja o životu i ljubavi. U knjizi autor nastoji dokučiti tajnu svevremenske ljubavi i međuljudske odnose. Knjiga je prožeta riječima i stihovima o vječnoj tajni – ljubavi i životnim iskustvima.
Balada odlutalog kraljevića
Ja sam izašao iz jedne bajke
pa sam ušao u običnu priču
Nagovoren napustio osvijetljenu prostoriju,
stupio u onu drugu mračnu
Otvorio i treskom zatvorio vrata, zalupio njima
Danas tražim svoje snove, adrese zagubljene
ili možda odmetnute
Šarene slikovnice
Potrgane pjesmarice
Trenutke mrtve,
ubijene hladnokrvno likvidirane
Eto, zaboravih i pjevati
zbog jedne naporne zore
Nije još pošteno ni svanulo
a već je grunulo
Ja koji sam napustio jedan vijek
pa ušao u drugi
Ostavio iza sebe jedno stoljeće
da bih kročio u drugo
Ja koji sam izašao iz svoje kože
Napustio tebe, otišao,
zanemario samoga sebe
Iako ni sam ne znam gdje ću
ni kuda me puti vode
Volim pričati o svom povratku
Važno je da se uvijek
i ustrajno negdje vraćam
Važno mi je razmišljati o tebi, moja jedina,
i o povratku…
Ispijanje otrova od 0-24
Ja sam Čovjek. I istina i laž. I bog i vrag
I bijelo pitomi Golub i crna divlja Vrana
Gradio sam piramide ali sam ih i rušio
Uklet, malo krenem Lijevo, pa Desno
Ne mogu se naći
Uvijek mi je tijesno, koža neudobna
Nije više moja ni sjenka koja me prati
Već umoran, priželjkujem idilu i konkretan spas
Lijepo bi bilo kad bih kreirao svoj život maštom
Kad bih si mogao poželjeti sreću, harmoniju
I evo njih. Tu su. Smiju se.
Dvije ljupke sestre u mojoj postelji
Ali stvarnost je obrnuta
Jučer grubo nasrće na Sutra
Uništio sam Raj i spalio kolijevku
Živim u neboderu, u stanu, u kocki,
U milostivoj toksičnoj grobnici
Okružen zidovima i mržnjom susjedstva
Bez ljubavi
A ljubav,
ako mi se slučajno i dogodi
Nadam se da neće biti potpuno smrtonosna
Eto, svakodnevno dišem tlaku
Surova poslijepodneva i prijeteće noći
Pa tražim trenutke prave da me istinski ozare
Jer ovaj zadnji čin svoje kozmičke parodije
Planiram pregrmjeti u samo svojoj režiji…
Odlazak
Djevojčice, imaš dovoljno ludosti
I obaraš me s nogu
Izgovaraš prave riječi
Biti će bolje, budimo strpljivi, sutra…
Igraš se tim rečenicama i nisi svjesna
vatre koja oko tebe plamti
Ja te ovako zatečen jedino mogu upitati:
Znaš li kako je živjeti okovan tišinom
govoriti nerazumljivim jezicima
plivati u znojnim trenucima
kad pokreti nalikuju kajanju
kraljevski i dostojanstveno propadati…
Pokušavam okupiti svoje prohujale godine
kao odmetnuta su djeca
Nikako da se slože i dogovore
nađu na jednom mjestu
Naporno je to
Ne polazi mi za rukom takav samo razgovor
Nema zrcala koje bi izdržalo taj pritisak
Sudarao sam se pri svojim pokušajima
spoticao o samoga sebe
Ponekad bi mi netko nesvjesno ublažio agoniju
Zapravo, ja imam više rana
nego što će biti tvojih studentskih dana…
Palačinka ljubavi
Napile se budale
Srušile nam djetinjstvo i mladost
Omogućili raciju
Kasnije, kad je krenuo išijas
i posjedile glave
Ugasio se njihov polet
Pa su zakukali razbojnici pod stare dane
Kažu da nije više isto,
nema pravde
Život nije fer
Dolazi kraj, nepravda likuje
Sve je na kapaljku,
vele sijede glave
Koje u govoru rado spomenu i nebo
A pokidali su sve što je vrijedilo na njemu
I sve što je sjalo ispod njega
I našu vezu,
pozlaćenu u kalendaru
Imali smo dušo, raj na zemlji,
naše zajedništvo
Ono je bilo naše nebo,
prijateljsko naklonjeno
Pozitivno trajanje nepristranih zvijezda
Kojima nije bilo potrebno objašnjavati
smisao njihovog svjetla
A ja sam otkrio tebe
Ti si moje nebo, i dalje
Moje svjetlo i moj dan
Lampion u noći
Ne mogu oni protiv srca.
O autoru: Valerijan Antun Agić osamdesetih godina bio je u dramskoj skupini Budilnik. Nakon toga bio je predsjednik društva književnika Duga i potom jedan od osnivača Zelenih. Nastupio je na jednom festivalu nastupio na jednom festivalu u Srbiji 2016., izveo je pjesmu “Još nas ljubav traži”, u pratnji gitariste. Živi i piše u Osijeku.
