JOŠ DOK SMO OVDJE

0
64
Foto: Greg Rakozy -Unsplash.

JOŠ DOK SMO OVDJE

Znam da ti u oku sija iskra vječnosti
i da osjetiš da ti ne postoji kraj…
Ali… pričao sam sa stablima,
žale se da ih oluja slomi…
S vjetrom, kaže mi da kida latice cvijeća…
Bio sam na sahrani, vidio sam beživotno ljudsko tijelo…

Vječnost nas spaja… ali možda ne u ovom obliku…
Neraskidive niti su istkane između duša,
ali kroz različite svemire…

Cijela priroda mi šapuće – doći će kraj…

Da, pitanje je trenutka kada će našem zajedničkom putu,
u ovom ruhu, u ovoj predstavi, doći kraj….

Zato, dok smo još ovdje, zajedno,
budi sa mnom ovdje i sada…
Budimo prisutni, budimo ranjivi, budimo sanjivi…
Ma samo budimo… kakvi god da jesmo

Dok smo još ovdje, zajedno,
kao prijatelji, ljubavnici, dijete i roditelji,
pričajmo i šutimo, smijmo se i plačimo,
živimo… ispunimo emocijama taj
trenutak kao bljesak u vječnosti….

Iako je naš susret prolazan i kratak,
neka ostane zapisan kao ožiljak u vremenu, neizbrisiv…

U posljednjem izdisaju možda neće biti snage,
ali više te neću niti tražiti u njemu…
Osjetit ću da ti nisi izdisaj, da ti nisi ovo umorno tijelo,
već putnik koji ga napušta u punoj grandioznosti,
u punoj svečanosti trenutka… a da sam ja blagoslovljen
što sam bio svjedokom tvoga puta u ovoj kreaciji,
i naposljetku, tvoga odlaska…

Jednostavno, očito nije namijenjeno da traje vječno u ovom obliku…
Jednostavno, očito smo ovdje samo u prolazu…

 

Dejan Bosanac

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here