INTERVJU: Ivo Mijo Andrić – AFORISTIKA KOD NAS IMA SVIJETLU BUDUĆNOST

0
330
Foto: Pixabay

Prenosimo intervju s Ivom Mijom Andrićem koji je izvorno objavljen na beogradskoj web stranici ‘Šipak’, a nakon toga prenesen i u crnogorskoj ‘Satiragori’. Intervju je vodio Dušan Vidaković povodom objave Abecedarijuma hrvatskih i bosanskohercegovačkih aforista.

 

AFORISTIKA KOD NAS IMA SVIJETLU BUDUĆNOST

 

Književnik iz Zagreba, Ivo Mijo Andrić (Čanići kod Tuzle, 1948) autor je zaista impresivnog stvaralačkog opusa koji čini šezdesetak naslova različitih žanrova, od poezije i proze za decu i odrasle, preko književne kritike, esejistike i drame, do publicistike iz oblasti ljudskih i radničkih prava. I sam pisac petnaestak knjiga aforizama, ovaj diplomirani politikolog i magistar ekonomije, već duži niz godina važi za jednog od najkompetentnijih i najagilnijih hroničara i istraživača zbivanja na satiričnoj sceni eks-jugoslovenskog prostora. Kao vredno postignuće takvog angažovanja, Andrić je priredio i nedavno objavio Abecedarijum hrvatskih i bosanskohercegovačkih aforista „Riječi na djelu“ koji se, u elektronskoj formi, može preuzeti na sajtu „Digitalne knjige“.

 

Čime ste se rukovodili prilikom planiranje ovog kapitalnog izdanja i odabira stvaralaca koji će u njemu biti zastupljeni?

– Od nesretnih ratnih devedesetih godina, kada su pokidane kulturne veze i narušeni sveukupni odnosi između naših naroda i narodnosti, osjeća se nasušna potreba za realizacijom projekata koji će obnoviti te veze u sferi kulture i povezati stvaraoce koji su prije djelovali na jedinstvenom jugoslavenskom prostoru. Dugo sam razmišljao kako obnoviti i revitalizirati pokidane literarne veze i odnose i staviti pod isti krov zajedničke knjige autore iz više novostvorenih samostalnih država koje su ranije činile bivšu SFRJ. Neke kolege već su ranije priredile zbornike i antologije u koje su uvrstile određeni broj poznatijih pisaca humora i satiričnih aforizama sa tog prostora. To je bio veliki napredak u uspostavi saradnje među piscima koji je za svaku pohvalu. Mene je, međutim, zanimalo šire personalno povezivanje i prezentiranje većeg broja autora čitalačkoj javnosti, pa sam se opredijelio za pripremu jedinstvenog Abecedarijuma hrvatskih i bosanskohercegovačkih aforista, u kome će se naći mjesta za sve do sad poznate pisce aforizama i kratkih misli. Želio sam tako popuniti prazninu koju ostavljaju zbornici i antologije koji u prvi plan stavljaju kvalitet, a zapostavljaju kvantitet. Znao sam da taj posao neće biti nimalo jednostavan ni lak, jer ni u jednoj novostvorenoj državi nema uspostavljenih jedinstvenih evidencija aforista i humorista. Sve je to uglavnom razbacano odnosno složeno s brda-zdola.

 

Koliko su Vam u ovom poduhvatu bile od značaja slične knjige drugih autora koje su prethodile Vašoj?

– U pripremi građe za Abecedarijum puno su mi pomogle bosanskohercegovačke antologije koje su pripremili i objavili kolege Jovo Nikolić, Sabahudin Hadžialić i Ekrem Macić te hrvatske antologije Mladena Vukovića i Josipa Balaška. Od velike pomoći bili su mi i zbornici i časopisi priređivača i urednika: Gruje Lere i Gorana Kljajića iz BiH, te almanaški zbornici Udruge hrvatskih aforista i humorista koje su uredili Tomislav Supek, Jandre Drmić, Zlatko Garvanović, Frano Vukoja, Zlatko Tomić i moja malenkost. Naravno, tu svakako treba spomenuti i antologije i zbornike kolega Aleksandra Čotrića, Đorđa Otaševića, Dragana Ognjanovića, Vasila Tolevskog, Save Martinovića, Veljka Rajkovića, Ratka Božovića te kolegica Jasmine Bukve i Deane Sailović. Svi su oni, kao i drugi nespomenuti priređivači antologija, almanaha i zbornika zaslužni, svako na svoj način, što se između korica Abecedarijuma „Riječi na djelu“ na istom mjestu našlo više od 360 autora i autorica kratke misli iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

 

Buy Me A Coffee

 

Očito, pred sebe ste postavili vrlo zahtevan zadatak koji je tražio potpunu posvećenost i istrajnost.

– Cijeli posao otkrivanja tolikog broja pisaca aforizama i kratkih misli nije bio ni malo jednostavan jer se imena, biografije i djela mnogih od njih nisu nalazila ni u jednoj do sada pripremljenoj i objavljenoj antologiji niti zborniku. Tu mi je pomogla moja bogata kućna aforistička biblioteka i Internet. U biblioteci imam više od stotinu almanaha, antologija, zbornika i pojedinačnih zbirki aforizama o kojima sam proteklih godina pisao recenzije, predgovore, pogovore, osvrte i prikaze. Zahvaljujući tome, uspio sam na kraju ostvariti cilj da na jednom mjestu okupim gotovo sve one koji pišu aforizme i kratke misli i da tako olakšam posao budućim priređivačima antologija i zbornika u pripremi njihovih djela. Abecedarijum će im pomoći da ne gube vrijeme u traženju imena, biografija i djela autora iz ove dvije države, od kojih mnogi žive u drugim zemljama diljem svijeta.

 

U jednom od prethodnih odgovora već ste se dotakli teme odgovarajuće sistematske obrade aforističke građe u bibliotekama i drugim meritornim institucijama Hrvatske i Bosne i Hercegovine?

– Moram priznati da nisam tražio pomoć u bibliotekama, jer nisam bio siguran da imaju sistematiziranu aforističku i humorističku građu. Pogotovo tamo ne bih mogao pronaći autore koji do sada nisu objavili ni jednu knjigu misli i aforizama. A takvih je popriličan broj u mome Abecedarijumu i bilo bi šteta da budu izostavljeni iz „Riječi na djelu“.

 

Iz toga bi se moglo zaključiti da aforistka nema previše uticajan status na književnoj sceni ovih susednih država.

– Aforizam i kratke humoristične i satirične misli nisu, nažalost, na cijeni ni u BiH niti u Hrvatskoj, iako imaju bogatu tradiciju i priličan broj poznatih stvaralaca. Razloge tome treba tražiti u sferi politike i njenim nosiocima koji ne vole šalu na svoj račun, a posebno su neskloni satiri. Pod njihovim uticajem ugašene su vedre i vesele emisije na radiju i televiziji, a ukinute su stranice i rubrike humora i satire u dnevnim i nedjeljnim listovima. Od zadnjeg rata naovamo ukinuti su i mnogi humorističko-satirični listovi. Humor i satira opstali su samo zahvaljujućim upornim i hrabrim piscima i urednicima. U Hrvatskoj zasluge za to pripadaju i Udruzi hrvatskih aforista i humorista koja je osnovana tek pod kraj 2017. godine. U Bosni i Hercegovini ne postoji udruženje na državnoj razini i to je veliki minus i problem u djelovanju tamošnjih aforista i humorista.

 

Možete li istaći neke specifične karakteristike koje hrvatski i bosanskohercegovački aforizam izdvajaju od srodnih formi koje se stvaraju u drugim eksJU književnostima?

– Nema bitnih razlika u aforistici koja se stvara na našim prostorima. Tematika je ista ili slična i odnosi se na stanje i probleme koji nas sve podjednako muče i progone. Sitne razlike mogu se eventualno pronaći u snazi satirične misli. Srbi su tu najdirektniji i satirično najoštriji jer slijede tradicije Branislava Nušića i Radoja Domanovića. Drugi ih pokušavaju pratiti, ali sa više opreza i taktičnosti. Zbog satiričnog aforizma i druge kritičke misli izrečene na račun vlasti i politike ne ide se danas u zatvor, ali se može ostati bez posla ili ne dobiti posao i finansijsku potporu za knjigu od državnog Ministarstva kulture i medija. Ovo drugo osjetio je na svojoj koži i knjizi i priređivač Abecedarijuma „Riječi na djelu“. Spomenuto ministarstvo do sada nije otkupilo ni jednu knjigu hrvatskih aforista niti udruge koja ih okuplja na državnoj razini. A, koliko znam, nije dalo ni potporu za objavu zbirki aforizama ni jednom autoru. To dovoljno govori, ne samo o stanju humora i satire u Hrvatskoj, već i o stanju duhovne i duhovite svijesti u državi. Nadam se, i vjerujem, da će se to stanje promijeniti u vremenu koje je pred nama. U tom pogledu u BiH je stanje nešto bolje jer je Fondacija za izdavaštvo FBiH ove godine dodijelila potporu za objavu zbirke aforizama kolegi Ivici Kesiću iz Kreševa, što je za svaku pohvalu.

 

A šta je, onda, to što čini bliskim i povezuje hrvatski i bosanskohercegovački aforizam ?

– Sličnosti hrvatske i bosanskohercegovačke aforistike lako su uočljive i na prvo čitanje.  Razlog tome nalazi se u činjenici da je među hrvatskim aforistima veliki broj onih koji su rođeni ili su porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Oni su u hrvatski humor unijeli svježinu bosanskog vicmajstorskog duha koji je i danas na sceni zajedno sa nenadmašnim likovima Sulje, Muje, Hase, Huse i njihove jaranice Fate. Hrvati su poprilično zapostavili legendarne Bobija i Rudija i druge tvorce humorističkih scena iz prošlog stoljeća. Valjda su htjeli biti ozbiljniji od drugih, makar i na vlastitu duhovitu i duhovnu štetu.

 

Aforistika se u ove dve zemlje, svakako, menjala i prolazila kroz različite faze tokom razdoblja dugog više od vek i po koje obrađujete u knjizi  „Riječi na djelu“.

– Hrvatski i bosanskohercegovački aforizam od početka prošlog stoljeća imao je svoje uspone i padove. Usponi su se događali u mirna, a padovi u ratna vremena. Niko nije lud, osim nadrealista, šaliti se na račun vlasti u ratnom vremenu. Glava je svakome ionako bila u torbi, koliko i na ramenu. Izlagati je zbog satire, koja druge satire ali ne zatire, nije imalo smisla. Kad se vratio mir, vratio se i smisao za šalu i satiru na račun sterilne politike i jalovih političara. Između prvog i drugog i drugog i trećeg rata neki su se humoristi i satiričari žalili da su umjesto novca za svoj stvaralački trud zaradili tužbe odnosno prekršajne i krivične sankcije, ali je njihov broj bio zanemariv u odnosu na one koji su materijalno profitirali. Primjera radi, hrvatski humorist Zvonimir Drvar javno se hvalio kako je od honorara za knjigu aforizama koja je objavljena u velikom tiražu, kupio novi automobil. Danas aforisti moraju prodati stari auto da bi objavili zbirku aforizama u 200-300 primjeraka. U tome je razlika između prošlog i današnjeg vremena kad se stvaralaštvo užasno podcjenjuje i minorizira. A nikada do sada nije bilo toliko aforista i humorista koji zapisuju mudre i duhovite misli kakvih se ni slavni Lec ne bi postidio.

 

Da li su primetni i neki spoljni uticaji na rad autora čije stvaralaštvo predstavljate?

– Na našim prostorima logično se osjeća utjecaj srpskih aforista koji su barem jedan korak ispred drugih. Mislim da je to dobro jer se tako razvija stvaralačka konkurencija koja je pozitivna i sve nas vuče naprijed. Kod pisaca ne smije biti zavisti niti zlobe i mi jedni druge trebamo poticati na stvaranje još boljih djela jer je to u interesu svih, a posebno čitalaca.

 

Kakve su reakcije čitalaca i stručne javnosti na Vaš Abecedarijum?

– Reakcije na Abecedarijum su pozitivne. Za tri mjeseca od objave, sa portala „Digitalne knjige“ više od 3000 čitalaca besplatno je preuzelo zbornik na čitanje. Taj broj će vjerovatno rasti i dalje jer se knjiga može čitati na kompjutoru i mobitelu, što znači i dok šetate parkom ili se vozite busom i tramvajem. Reakcije javnosti ne stižu do autora, kako su nekad stizale kad su se knjige i pisci više cijenili i poštovali. Ali, šta je tu je. To je danak vremena u kojem živimo i u kome su kultura i umjetnost potisnute na marginu društvenih zbivanja. Politika i politikantstvo sve su kod nas zasjenili i zajašili.

 

U svakom slučaju, nešto tradicionalniji ljubitelji pisane reči verovatno priželjkuju da se „Riječi na djelu“ pojave i u štampanoj formi, na papiru. 

– Abecedarijum će svakako biti štampan u dopunjenom obliku jer sam u međuvremenu, uz nesebičnu pomoć kolege Miroslava Vukmanića velikog zaljubljenika u kratku misao, otkrio nekoliko novih autora i došao do njihovih biografija i misaonih uradaka. Među njima je i moj stari dobri drugar iz Sarajeva Nedeljko Pajo Opančić, koji je uređivao i vodio kultnu humorističku emisiju „Cik-cak“ na sarajevskom i B-H radiju.

 

Posle svega, da li biste se i Vi složili sa utiskom da narodi bivše Jugoslavije imaju izražen smisao za duhovito?

– Naši prostori su bogomdani za humor i šalu jer su ljudi vedri i duhoviti odvajkada. Takvi su i u najgora vremena, a kad ta vremena prođu, onda se raspištolje i spremni su za šalu, kako na svoj, tako i na tuđi račun. Šteta je što to mnogi političari ne razumiju i ne podržavaju, jer da to čine, niko nam u toj branši ne bi bio ravan u svijetu. Nije ni sada, ali da ima potpore, tko zna gdje bi nam bio kraj. Možda u kosmosu, među zvijezdama i drugim nebeskim tijelima.

 

Nesumnjivo, dakle, aforistika, satira i humor ne treba da brinu za svoju budućnost na ovom našem podneblju.

– Bez obzira na sve probleme i teškoće, aforistika kod nas ima svijetlu budućnost. Tome u prilog ide sve veći broj onih koji danas pišu aforizme i kratke duhovite misli, kao i kvalitet tih zapisanih kratkih misli. Za nepunu četvrt dvadesetprvog stoljeća napisano je na desetke i stotine hiljada aforizama i objavljeno na stotine zbirki, zbornika, almanaha i antologija aforizma i drugih kratkih misli (gnoma, sentenci, epigrama, izreka i drugih vedrih i mudrih umotvorina). Toliko nije napisano i objavljeno u nekoliko proteklih stoljeća kada nije bilo elektronskih i drugih modernih medija koji su danas svakome dostupni. Vrijeme radi za mudre i pametne ljude, a budalama ostaje da vode ratove i ruše ono što dobri i vrijedni ljudi stvore i izgrade. Valjda će i ludi jednog lijepog dana, a možda i prije, doći do pameti, pa se okrenuti stvaranju, a ne rušenju i razaranju svega što postoji.

Razgovor  vodio:

Dušan Vidaković

Buy Me A Coffee

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here