DNEVNIK VJEŽBENIKA PALUBE – VERA ŠOIĆ KATALINIĆ

0
323

Slika na naslovnici: Bark AMALIA L na odlasku iz Venecije 1864.

Centar Kulture predstavlja zbirku pjesama Vere Šoić Katalinić „Dnevnik vježbenika palube“ u izdanju Naklade CERES 2010.

 

DNEVNIK VJEŽBENIKA PALUBE

Prva Afrika

Bila je to
moja prva Afrika
ocean okera minijaturna stabla okruglih zelenkrošanja/pogled iz aviona/
ravno sve ravno

Liječnik me pokušao ugurati u baraku
moj žuti karton nije bio ok
pokušavao sam mu objasniti da se ne smijem cijepiti
nije govorio jezike koje znam ali
dogovorili smo se nije me cijepio
avion za Benghazi je tek uveče
dan sam proveo među zemljacima
morao sam im pričati o svemu što se događa u zemlji
neke sam stvari prešutio
popodne smo prepustili zelenilu tripolitanskih valova
koji su šumeći našim tijelima pečatirali pijesak
dugih obala

tog lijepog dana u Tripoliju

Poslije
u Benghaziju Ahmed nas je zvao na čaj
u svoj vrt od oleandera i palmi
to kuhanje čaja trajalo je
do vječnosti/možda je čitao Jonesa/
prekriženih nogu sjedio je na podu
baratajući posudicama
ponosan što nam može pokazati tu afričku vještinu
Ahmed je bio tih čovjek
slabašan i radišan svima na usluzi i
kad je konačno čaj bio gotov
nije ličio na onaj koji smo pili kod kuće
bio je crn i gorak
ali rekli smo: ovakav čaj nismo nikad pili
on se smijao svojim rijetkim zubima
plitka bijela kapica mu je poigravala na glavi
gibli je
uznemirio vrtnu vegetaciju

ne i onu ljepšu od pustinje

Još poslije
polupustinjskim putevima tražili smo Berenikin grad
ali ona se već bila odselila
u oazu među zvijezdama

 

 

Saint John

Fijuče vjetar nosi dijelove krovova stabala brodovi
opasno udaraju u rivu stražari se
cijelu noć ujutro je situacija nešto bolja Isla Fernandina još
uvijek udara obalu dodajemo
još bokobrana

A gore na brijegu muzej pokrajine New Brunswick
I jedna sićušna kićena mokasina
Pripadala je djetetu rođenom

Kad još nije bilo ovog staklenog grada
Već grad šatora i konja
A tisuće bizona između sjevera i juga istoka i zapada
Zaustavljalo vlakove

Tog je dana
U svojoj koljevčici od javora
Umotano u košuljicu od bijelog
Medvjeda s kapicom od snijega
Plovilo
S oblacima
Od jednog do drugog i trećeg Oceana
Nije čulo pucanj

Hiawatha
Nema više tvoga bizona

 

 

Indijski

Sjedili smo na krmi nas petorica između straža
Noć je bila noć je bila
A. je tiho pjevao mi smo pušili

Danima sami na oceanu

Gomile niskih zvijezda nikad nisu bile tako blizu tako crveno
Čekali smo
kad će se ka zvezda kalat kad će se kalat
Vidio sam i druga neba
Ali nikad tako niskih tako crvenih
Zvijezda

Sjedili smo na krmi nas petorica čekali da se javi zvono i da nas
pozove na posao
A. je još uvijek pjevao mi smo još uvijek pušili
Tako daleko od doma tako blizu južnom nebu
Gorućem svemiru
I čekali
kad će se ka zvezda kalat kad će se kalat
Jer bile su tako niske te zvijezde Indijskog oceana

Kada je zvono reklo na stražu
Ja sam otišao do kormila
Kurs devedeset reko mi je onaj koji je do sada to radio
Kurs devedeset makinalno sam ponovio
Držao sam kormilo neko vrijeme

One mi zvijezde nisu dale mira
Izlazio sam malo desno malo lijevo
Inkantan
Što radite? viknuo mi je barba
Ča ne vidite da se brod okreće va krug?
Već smo cijeli krug napravili
Brzo sam ispravio rotu
Barba se nije ljutio rekao
je

Niš zato veli je ocean

 

 

Carpathia

Ahab ni noćas ne može zaspati
Gone ga flotile krvavih oblaka
Zašumjela duša kitova
More će noćas izbaciti
Malog utopljenika s Rahele
Negdje na obali sirota Sally plače

Zato kapetan Arthur Henry Rostrom
Spokojno
Spi

U taj san od bijelih bregova
Ulazi šum vesala
Mrmor starinskih pjesama
Yo ho how we go
Oh how the wind blow

I on bi htio zapjevati
Onu
O lijepoj gospi iz Amsterdama
Ali se sjeti
Tu pored njega i njegova gospa spava
A ovo i nije prikladno mjesto
Za mornarske pjesme

Nehajno
Iz visine
Pada
Zraka
Zvjezdana

Osrebrena

 

 

Hitar

Bakar, 1876. – Port-de-Bouc, 6. ožujka 1889.

A što se njega tiče
Porinut u Bakru /kamo se nikad više nije vratio/
od kolovoza te iste godine u upisniku brodova duge plovidbe
/506 rt, 40,54 x 8,90 x 5,77 metar/
sa deset do dvanaest mornara
potpuno je opravdao svoje ime

hitro je obavljao svoje plovidbene zadatke
prethodno sklopivši savez s Atlantikom

ako izumemo jedno nasukavanje bez veće štete kod Dam Lighta
izgubljeno kormilo, čamac i jedro kod Bermuda,
gdje se i sklonio,
Atlantik je manje-više poštovao taj savez

Do
Alexandrie Pensacole Falmoutha
Montreala Falmoutha Queenstowna
Cronstadta Saint Nazairea Montevidea Buenos Airesa
Odesse Dunquerquea Belfasta Firth of Fortha
Savannaha Charlestona Barbadosa Oporta
Nosili ga vjetrovi

Jednog mu je ljeta trebalo 27 dana
Od Newayorki do Lisabona
Jedne zime iz Montreala do Buenos Airesa 63 dana
Iz Montevidea do New Yorka 7o dana
 
A kažu da je jednom
Viđen i kod Visa /1886./, na putu iz Cardiffa za Trst

Ako hoćeš in black and white
Otvori New York Times od 8. ili 16. oktobra 1878.
/bark Hitar, (Aust). Randich, Plymouth 36 ds, in ballast to
                                                           Slocovic ∞ Co./
ili od 10. decembra 1888.

kad je onog jutra u Port-de-Boucu otvoreno skladište
razeksplodiralo se 2500 gorućih petrolejskih cvjetova ukrcanih u Philadelphiji

LukuŠoića /15 godina, 2 godine više od Hitrog/ ni zelo more
Ni šal fondo

Zgorel je

Otada zovu pečenko

 

 

Santa Maria di Leuca

Visoko
na
stijeni

bijeli
bljesak
3 u grupi

period 15 s
domet
25 Nm

140 m
nad
morem
Osmorokutna
Kula

SANTA MARIA
DI LEUCA

MILOSTI
PUNA

Evo me nazad more jadransko nije 12. 10. 1492. , dva sata ujutro
        Nisam Rodrigo de Triana militar y marino ali
radosno šapćem  TIERRA TIERRA TIERRA

 

Autorica: Vera Šoić Katalinić
Izdanje: Naklada CERES 2010.

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here