Iz pisma naših čitatelja

Foto: Jill Wellington - Pixabay   UDALA BIH SE ALI BIH RADO OSTALA SLOBODNA Udala bih se ali bih rado ostala slobodna kažem tipu koji se javio na oglas. Pijemo kavu u »Maloj kavani« i stolovi lebde oko nas. Situacija...

  ĆUK Vrilo je jovi se ćuk pok muk ćuk muk ne moren spat vartin se u tuđu posteju za jednu noć komori grizedu ćuk muk ćuk muk gren na ponistru puni misec svitli tovar reve bidna beštija čuje se pas pa ćuk pa muk otvorin škure misec gre drito iza crikve more tri kilometra duol vidin Vidovu...

Foto: Pezibear - Pixabay   DANAS Danas neće biti nepredviđenih događaja Niti pojava koje se dugo pamte Osvanuo je sunčan i dalekovid dan. Oči su danas zaljubljene u beskonačnu svjetlost I ništa ih ne može odvesti u nepoznati smjer. Danas ptice nesebično...

Foto: Jill Wellington - Pixabay   Misel Pošalem ti misel jednu lepu Da lakše zaspati moreš... Pošalem ti i kušlec Da zagrejete Od glave k peti I nazaj... I toplote... Kaj mene stopli- kad na te pomislim... Ta misel tak lepa Kaj tvojega lika mi v pamet...

Foto: Dariusz Sankowski - pixabay   Ti si tu pored mene Ti si za mene duga, za kojom želim poći. Dobrota iz tebe isijava, upijam ju snagom svoje ljubavi.  Dodir tvojih ruku, daje mi snagu za život.  Mirisne tvoje usne, mame me kao pčelu...

Foto: CK latice behara      iscrtavaju      oblik vjetra      Prva nagrada, Diogen pro-cultura magazine, BiH/Bosnia and Herzegovina, 2013.   uz toplu peć baka mi priča priče svoje bake Nagrada, Itoen Oi Ocha Haiku Contest, Japan, 2006.   svjetla gradića rastu iz mirnog mora u zvjezdano nebo Nagrada, International Haiku Poetry...

  Piše: Ivo Mijo Andrić   VULETIĆEVA RIJEČ             Prije pola stoljeća, kada sam u Tuzli upisao srednju tehničku školu, prvi put sam upoznao književnika Anđelka Vuletića. Ne izravno, kao čovjek čovjeka, već putem njegovog prvog romana Gorko...

TULIPAN, CRV I BEŠTIJE evo ga, samo što nije, tulipan moj, crvene boje, crv se oko njega vrti, gladan bijaše al nek se strpi, želim do kraja gledati život koji traje u cvijetu kad farba se jaje dok svijetom užareni jezici, nabrijani...

Foto: Pixabay   Dekadencija polako poput mačke koja vreba plijen ušuljala se i nagriza pore knjige zvane Društvo, dekadentna i mračna, bezobrazno ušljiva odaje zadah plijesni iz onih koji poput vreća stoje za govornicom, za njih ništa ne znači smrad popadalih kontejnera na dosadnoj kišurini jeseni koja to...

Tam dal’ko Tam dal’ko nad trudnim gorami I šumskim putimi vedrinom planinarcof obasjanih Leti i moja mala misao Na te Vesela družina kotrl’a se spretno Z br’jega na dol Z dola na breg Uz pošalicu zvonku I reči popefke znane Odašil’u h Sve-mir I se k...