Iz pisma naših čitatelja

Kako nostalgično vraćam se u ono vrijeme i TADA, kao mlada, veoma mlada, supruga i majka. neispavana, umorna i iscrpljena od plača moje djevojčice, a onda jutrom podbuhlih očiju na brzaka, oblačenje, kuhanje čaja,...

Tebi Sinoć sam postala kiša koja se zatekla u iznenadnom prolomu oblaka, a zatim pretvorila u tiho kapanje na jastuku do dugo u noć. Baš me nekako to pogodilo, ranjavanje krhotinama koje zapravo nismo mi. To je...

Obitelj Mire Rifetića i danas živi na periferiji Zagreba. U naselju nastanjenom Romima i izbjeglim Bosancima. Koliko do jučer zaraslom u korov, a danas oplemenjenom novim, poluzavršenim ili tek započetim kućama. Dom Mire Rifetića jesenas...

Istinite riječi nisu lijepe, lijepe riječi nisu istinite. Dobri se ljudi ne svađaju, svadljivi ljudi nisu dobri. Valjani ne traže greške, a koji traže greške nisu valjani. Mudri ništa ne gomilaju, nego sve daju drugima. Što više imaju, više daju. Nebo svima čini...

  Posebna prilika   Zveket ključeva po stolu je signalizirao da se Saša vratio doma. Dina je taman završila sa svojim ritualom nezaobilaznih vježbi za kralježnicu. Uživala je u slobodnom danu. - Hej ti! Moram ti nešto...

Moje slabašno ja U mome sitnome i malome ja Ima mjesta za sunce i travu Nježni cvijetak, mahovinu meku, bistru rijeku. Žubor kapi, slap potoka, zelenilo rijeke Mora daleka, doline riječnog toka, Crvenu mjesečinu Bistru česmu, Tamjan i pjesmu. U mome nejakom ja Nastanile se ptice...

Iskrena pjesma Kada bih krenula pisati Neku iskrenu pjesmu Vi koji bi je sada čitali Možda bi osjetili Uz nelagodu Potrebu Da se sklonite od mojih riječi na neko sigurno mjesto. Jer istina često bude gorka i vraški boli Tamo gdje smo najtanji...

RAT I MIR obrnula se grana stoljetnog hrasta, okrenula ruka i oko, mir kroz dvorišta ulazi u kuće, to gmizavci su do jučer ubojice, zmije otrovnice, koljači vukovi, u čoporu veprovi na čelu stara majka, okreće repić, a domaćin u čudu gleda, umjesto plača, smije...

Brate Mjeseče A voliš li ti kad u jesen padaju kiše? Volim. Tad mogu najbolje da dišem. U šetnji šumom. Onako iz dubine punim svoje plućne mjehuriće. A voliš li ti kad u proljeće jutarnje magle zaviju...

Smrti Tajna vilo, što nam sklapaš oči, Kad bi htjele da još malo glede, Gdje u sreći il u kalu bijede Šareni se ovaj život toči. Ah, al valja da ti hire plati Svega bitka zadnje zrnce svako, Ne znajući, nit...