BEZ VIĐENJA

0
47
Foto: Seth0s - Pixabay

BEZ VIĐENJA

Ne uzimam tuđe
Dosta mi je moga
Bilo bi najluđe
Potkradati Boga.

Ostajem na zemlju
Daleko od neba
Meni osim kruha
Ništa ni ne treba.

Zrak i voda teku
I kroz moje žile
Tu su brzu rijeku
Krvlju napunile

Srce je k’o more
Pluća k’o jezera
U meni se bore
Dusi iz dva smjera.

Jedan vodi misli
Drugi prema hodu
Jedan je na kopnu
Drugi je na brodu.

Tako život teče
Od moga rođenja
Dok glas ne izreče
Zbogom – bez viđenja.

Ivo Mijo Andrić

 

O autoru: Ivo Mijo Andrić, rođen je 17.11.1948. godine u Čanićima kod Tuzle. Završio je Fakultet političkih nauka i poslijediplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Od 1969. radio je u privredi, obrazovnim ustanovama, sindikatima i državnim institucijama u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Umirovljen je kao samostalni umjetnik pri HZSU u Zagrebu potkraj 2008. Književnim radom bavi se duže od 50 godina. Književnim i stručnim radovima zastupljen je u više od 30 antologija, zbornika i stručnih publikacija u zemlji i inozemstvu. Književni radovi su mu prevođeni na engleski, njemački, kineski, ruski, armenski, rumunjski, češki, slovački, slovenski i makedonski jezik. 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here