AFORIZMI: Ivo Mijo Andrić

0
295
Foto: Ofjd125gk87 - Pixabay

AFORIZMI I TEKUĆE MISLI

 

Piše: Ivo Mijo Andrić

 

Slijepac narod vodi na rub ponora,
a mentalni slijepac – u ponor.

&

Slabije treba braniti kad ne izazivaju jače od sebe.
Kad izazivaju – neka se sami brane.

&

Dobri nas dočekuju na pragu, a loši iza ugla.

&

Rastrojene je opasno postrojavati.

&

Dok smo podizali standard, stradala su nam leđa.

&

Bio je sav svoj. Dok se nije oženio.

&

Brak je dobar. Bračna zajednica nekom je nedovoljna.

&

Ako ne želi biti markiran ili masakriran,
satiričar mora biti maskiran.

&

Satiričari su slikari društva koji se izlažu…
raznim opasnostima.

&

Napravili smo ozbiljan iskorak
u političkom djelovanju. Unatrag.

&

Poštene progoni savjest. Nepoštene – policija.

&

Nije žalosno kad nas žale. Žalosno je kad nas ne žale.

&

Smijeh je jedini lijek koji nema kontraindikacije.

&

Ne volim drogu, kaže narkoman.
Kad god mi dođe do ruku, izgubim se.

&

Svi koji su u socijalizmu režali na političare,
danas na njih laju na sva usta.

&

Pametni se laćaju posla, a budale oružja.

&

Nakon nepravedne presude omča nije izdržala.
Puknula je od stida.

&

Gori je pobijedio. Ništa mu se bolje nije moglo desiti.

&

Najljepši događaj godine je njezin početak i kraj.

&

Mislio je i mislio, sve dok nije promislio.

&

Kupoprodajni oglas: kupujem sve što se prodaje.
Prodajem sve što se kupuje.

&

Pobjednik je poznat. Upoznali smo ga dok smo gubili.

&

Šta nam vrijedi puna glava, kada nam je kuća prazna.

&

Omladina ide dobrim putem. Na Zapad.

&

Digli smo se na desnu nogu. Zato šepamo.

&

Mi očekujemo procvat, a oni nas ne zalijevaju.

&

Moderni političar izvana je važan, a iznutra – lažan.

&

Tenkovi sa Zapada obično završavaju na Istoku.

&

Kad se pojave nedoumice, nešto s umom nije uredu.

&

Sve je uredu za one… iz prvih redova.

&

Kako da priznam da sam nemoćan kad mi je to
jedini tajni adut u borbi protiv moćnika.

&

Koliko jučer, mislili smo na ljepše sutra.
Danas mislimo samo na to jučer.

&

Kud ću jadan, pita se optuženi nakon završne riječi.
U zatvor, reče mu sudac nakon čitanja presude.

&

Ufam se u Te dragi Bože – kaže uhićeni teist.
Kasno se ufaš grešniče – odgovori mu nepoznat glas.

&

Bio je ushićen, dok nije uhićen.

&

Kod nas će još kako, na kraju biti – nekako.

&

Pesimizam je kad ne vjeruješ da ćeš uspjeti,
a optimizam kad se uzalud nadaš uspjehu.

&

Ozbiljan čovjek, a bavi se humorom!?

&

Kad god hoću da udahnem, ja obično uzdahnem.

&

Ni svi ideali nisu idealni.

&

Dok oni na nas vrše pritisak, nama raste tlak.

 

O autoru: Ivo Mijo Andrić, rođen je 17.11.1948. godine u Čanićima kod Tuzle. Završio je Fakultet političkih nauka i poslijediplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Od 1969. radio je u privredi, obrazovnim ustanovama, sindikatima i državnim institucijama u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Umirovljen je kao samostalni umjetnik pri HZSU u Zagrebu potkraj 2008. Književnim radom bavi se duže od 50 godina. Književnim i stručnim radovima zastupljen je u više od 30 antologija, zbornika i stručnih publikacija u zemlji i inozemstvu. Objavio je više od 50 knjiga poezije, proze, drama, aforizama, epigrama, eseja i književnih prikaza, te više knjiga s područja zaštite radničkih i ljudskih prava. Književni radovi su mu prevođeni na engleski, njemački, kineski, arapski, ruski, armenski, rumunjski, češki, slovački, slovenski i makedonski jezik. Među ostalim priznanjima, dobitnik je i međunarodnog priznanja “Naji Naman” za ukupan književni rad i doprinos, koje se dodjeljuje u Libanonu. 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here