“Priče ispod Colosseuma” – Denis Kožljan

1
611
Foto: Denis Kožljan

 

Uliks je poznati pulski kafić na Portarati ispred kojega je i spomenik slavnog irskog pisca koji je imao čast živjeti i raditi jedan dio svog života, upravo u Puli.
Irski književnik slavni romanopisac James Joyce, u vrijeme svog boravka u Puli 1904./05. započeo je svoju radnu karijeru kao predavač engleskog jezika. Njegovo je radno mjesto bilo u atraktivnoj dvokatnici s visokim prizemljem i potkrovljem sagrađenoj 1900., na jugozapadnim obroncima Kaštela. U njegovoj neposrednoj blizini sjajni je Slavoluk Sergijevaca, a uz njen lijevi bok blistava je “Palača Skrazin” u vlasništvu Giacoma Skrazina, pulskog Dalmatinca, nekada liferanta mornarice, a zajedno su krasile venecijansku Starogradsku jezgru.

     Joyce, s nadimkom Jim, rodio se 2. veljače 1882. u irskom Dublinu i nakon završenog visokog školovanja, sa svojom djevojkom i doživotnom suputnicom Norom Bernacle uputio se iz Londona u Pariz, a zatim u Zurich i Trst tražeći posao u školi stranih jezika. U najvećoj trgovačkoj luci Austro-Ugarske Monarhije, upoznao je Almidana Artifonija, glavnog čovjeka afirmirane Berlitzove škole stranih jezika, koji mu je ponudio posao u pulskoj ispostavi ove škole koja se nalazila u zgradi naTrgu Port’Auera.

     Time je započela “pulska epizoda” u životu budućeg slavnog pisca i jednog od utemeljitelja modernog romana. To je bila i idealna prilika da grad bude proslavljen u njegovim kasnijim djelima, posebno u njegovom najpoznatijem romanu “Uliks”, tj. “Ulysses”, iz 1922. godine. Po tom slavnom romanu ime je dobio bar u vlasništvu obitelji Bimbašić, tik do zgrade u kojoj je glasoviti Irac radio nedaleko od Slavoluka Sergijevaca. U dijelu Caffè bara, punom predmeta i slika s okusom mora, uređena je mala vitrina s romanom “Uliks”, u kutu rezervirana su dva mjesta za njegove ljubitelje, a na maloj terasi kip Jamesa Joycea.

     Predavanja engleskog jezika mladog Irca u pulskoj ispostavi “Berlitza” započela su koncem studenoga 1904., a u lokalnom listu “Il Giornaletto di Pola” najavljivan je kao doktor filozofije iz Londona., tj. “Dottore in filosofia of London”. Zainteresirani Puljani, među kojima je bilo najviše austrougarskih mornaričkih časnika, koji su mnogo učili i čitali, mogli su učiti engleski, francuski, njemački, talijanski i hrvatski, a za žene je bila orga¬nizirana posebna nastava.

     Joyce je prvo stanovao u Ulici M. Laginje, bivša via Giulia 2, kao podstanar u namještenoj sobi. Ova je jedna od ljepših jednokatnih zgrada, čiji je ulaz iz glavne pulske ulice, odmah do kultne kavane “Café Commercio” a zatim je zbog toga što stan nije imao grijanja prešao u Medulinsku ulicu bivša via Medolino broj 7. Sobu mu je izdavao Alessandro Francini, nadimkom Bruni, njegov kolega s posla, prijatelj i zamjenik direktora škole.

     James je običavao pisati ležeći na kauču, a rado je svirao gitaru i pjevao krasnim baritonom u svom stanu ili prilikom posjeta kavanama “Miramar na Rivi” ili još češće u “Caffe Commercio”, koja se nalazila na putu prema kući. S obzirom da Nora, koja je bila veoma lijepa, krupnih plavih očiju i crvene bakrene kose, nije radila i na nedostatnu plaću koju je primao u školi u iznosu od 6,6 funti na mjesec, standard im nije bio visok. Nora je morala često posuđivati novac, čak i za petrolej, jer su sobu osvjetljavali petrolejkom, iako je električna struja već bila u nekim kućama i hotelima.

     James Joyce bio je jedan od rijetkih koji o Puli nije imao dobro mišljenje. Živio je u njoj u doba njenog velikog procvata u lijepi mornarski i primorski grad. Na nju je gledao kao na grad “Bogu za leđima” i “Pomorski Sibir”, za istarski poluotok tvrdio je “da je dosadan kraj usječen u Jadransko more”, a ni o Austro-Ugarskoj i caru Franji Josipu I. nije imao lijepih riječi.

     Takav dojam je najvjerovatnije stekao jer je Pula tada bila glavna ratna luka Carevine, puna brodova, mornara i vojnika, koji su se sretali na svakom koraku. Pogotovo u slobodno vrijeme i nedjeljnih i prazničnih izlazaka s broda, kada su krčme i kavane bile pune, a pjesama i pijanih nije nedostajalo. U nešto više od četiri mjeseca koliko je živio i radio u Puli, Joyce je od svojih kolega naučio talijanski i njemački, a iskušao se i u prevođenju nekih djela s ovih jezika za talijanske izdavače. Početkom ožujka 1905. godine James Joyce i njegova suputnica Nora napustili su Pulu i krenuli u obližnji Trst, gdje se rodila njihova kćer Lucia, a grad je postao njihovo novo prebivalište.

Denis Kožljan

 

O autorici: Denis Kožljan rođena je 13.08. 1961. u Puli gdje danas živi i stvara. Iako je po struci odgajatelj predškolske djece, od polaska u mirovinu, dakle već desetak godina, piše, slika i bavi se fotografijom. Intenzivnije je počela iskazivati svoju kreativnost koja čuči negdje njoj od prvih školskih dana. Sloboda, prostor, humanost na djelu, to je samo djelić onoga što zaokuplja njene misli, bilježi perom, škljocanjem fotića ili na slikarskom platnu- prostor, prirodu, zapravo motivi njezinih fotografija su nebo, zemlja, zrak i voda. Zalasci sunca, buđenje zore, krajolici Istre, cvijetovi, kukci su najčešći motivi njenih fotografija u boji ali također i crnoj bijeloj tehnici. Kako je Denis, žena u kojoj neprestano tinja plamičak ljubavi, sasvim je očito da se ta ljubav prenosi i na njezina stvaralačka djela.

1 KOMENTAR

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here