Preporučujemo: Medicinska Nemeza – Ivan Illich

0
386

 

Medicinska Nemeza – Ivan Illich

 

„Medicinski sistem ozbiljno je počeo ugrožavati zdravlje. Ovisnost od stručne zdravstvene njege pogađa sve društvene slojeve. U bogatim zemljama gospodarenje medicine je dostiglo takve razmjere da je ljudsko zdravlje dovedeno u pitanje, dok siromašne zemlje ubrzano idu stopama bogatih. Ovaj proces koji ću nazvati „medikalizacijom ljudskog života“, zaslužuje da ga političari jasno uoče. Medicina tek što nije postala prvorazredno značajna meta političke akcije čija je svrha da se izvrši prevrat u industrijskom društvu.“

 

Knjiga „Medicinska Nemeza“ ili ponekad prevedena kao „Medicinska Nemezis“ prvotno je objavljena davne 1975. godine. Unatoč tome što je objavljeno u prošlom stoljeću, jačanjem političke moći kroz utjecaj medicine djelo Ivana Illicha danas postaje aktualnije više nego ikada prije. Danas kada je zdravlje postalo fetiš, a medicina diktira svaki aspekt ljudskog života, došlo je vrijeme da čovjek preispita društvene vrijednosti i medikalizaciju života.

 

Naslov knjige: Medicinska Nemeza
Naslov izvornika: Medical Nemezis
Autor: Ivan Illich
Broj stranica: 268

 

Ivan Illich bio je teolog, filozof, poliglot i neumoran kritičar tadašnjeg društva. Dobar dio rečenog i napisanog, pogotovo za medicinu danas se ostvaruje u oblicima najgore noćne more. Illichev rad je kratko vrijeme bio aktualan, ali je interes za njegov rad brzo splasnuo. Danas kada se nalazimo u situaciji da medicina poprima novu dimenziju kontrole društva interes za njegove knjige ponovno počinje biti aktualan. Naslovom „Medicinska Nemeza“ Illich aludira na grčku božicu odmazde koja kažnjava liječničku neograničenu moć nad ljudskim životom. Božica Nemezis, Nemeza, Nemesis ili ponekad Nemezeida je personifikacija pravednog bijesa koja se pojavljuje tamo gdje je učinjena nepravda i gdje su prekršena pravila. Ona ravna ljudskom sudbinom i prema zasluzi dodjeljuje sreću i nesreću.

Uvidjevši tendencije moderne medicine koja teži ovladati svim aspektima ljudskog života, Illich je pokušao upozoriti čovjeka na opasnosti moderne medicine. Danas gledamo i proživljavamo vrhunac medicinskog sustava na koji je Illich upozoravao.

„Samo društvo se pretvorilo u kliniku, i svi građani postali su pacijenti.“

Illich je koristio pojam „medikalizacija života“, da bi upozorio na opasnosti širenja medicinske (farmaceutske) paradigme na sve društvene svere društvenog života. Termin je definirao kao stanje gdje čovjek sve više postaje zavisan o stručnoj zdravstvenoj njezi. Prema Illichu medikalizacija života je štetna jer uzrokuje jatrogenezu (stanje gdje medicina generira nove bolesti). Prema Illichu medikalizacija služi kao instrument uvjeravanja ljudi da sustav ima odgovor i rješenje na njihove patnje. Jatrogeneza je isto tako pojam koji je uveo Illich, a definira ga kao „Tehnički naziv za novu epidemiju bolesti koje izaziva liječnik, složenica je koja se sastoji od grčkih riječi: „liječnik“ (iatros) i „porijeklo“ (genesis). Pod jatrogenskom bolešću podrazumijeva se isključivo poremećaj koji ne bi nastupio da je primijenjeno zdravo i stručno propisano liječenje.;Jatrogeneza je strukturalna kad ponašanje i obmane koje pothranjuje medicina suzbijaju vitalnu čovjekovu autonomiju, podrivajući njegovu sposobnost da slobodno odraste, da se brine o sebi i o svom zdravlju.“

 

Danas smo svjedoci da je medicina naprednija više nego ikada prije, a bolesniji smo više nego ikada prije. Ovakav nesrazmjer ukazuje da je medicinska paradigma u krizi i da se iz nje ne vidi izlaz. Tendencije sustava su jasne; čovjek mora biti što manje autonoman, i što više ovisan o sustavu. On mora svoje zdravlje, tijelo, um i na kraju duh predati sistemu. Sustav će se brinuti o čovjeku, dok će se on morati odreći svoje autonomije. U neku ruku takav odnos i „trgovina“ čovjeku je odgovarala jer je odbacio odgovornost za svoje promašaje odnosno bolesti. Poznato je da često prebacujemo odgovornost za bolesti na gene. Je li prebacivanje odgovornosti u ljudskoj prirodi ili je društveno naučeno ostaje za daljnju raspravu. Birno je spomenuti da nas epigenetika uči da je samo nekoliko posto bolesti striktno vezano uz gene. Ostalo je naša odgovornost. Budući da su ljudi nezrela bića, prebacivanje brige za naše tijelo i zdravlje olako je prebačeno na sustav koji je jedva dočekao monopol nad ljudskim tijelom. A kada se sustav dočepa tijela, samo je pitanje vremena kada će preuzeti kontrolu i nad ostalim aspektima ljudskog života.

Utjecaj društvenog inženjeringa kroz medicinu Illich je primijetio i na jeziku. O tome kaže:  „Glagol “liječiti se” sve više se upotrebljava u prijelaznom smislu bez ‘se’  Liječenje prestaje da se smatra aktivnošću bolesnika i sve više postaje dužnost medicinskog radnika.“ Kriza s koronom ukazala nam je drugu stranu medalje medicine, lavinu koja se kotrljala desetljećima. Društvo se pravilo ludo, glupo i slijepo, ne želeći da vidi snagu i moć velikih korporacija (tzv. Big Pharma) koje danas imaju toliku moć da ucjenjuju države, a države smatraju da imaju apsolutno pravo odlučivanja o zdravlju pojedinca.

 

„Medicinski odnosi uvlače se u sve proizvodne relacije i daju im boju. Medikalizacija industrijskog društva osnažuje njegov imperijalistički i diktatorski karakter“.

 

U vladavini medicine postoji mišljenje da se treba voditi općim dobrom zaboravljajući na ključnu stavku života i suštine ljudskog bića koji kaže: da bi se podrediti općem dobru čovjek mora napustiti sva dobra koja ga čine. Kada ih ostavi i pridruži se kolektivu, tu više nema ljudskosti jer sva dobra koja čine čovjeka su odbačena. Zbog toga opće dobro postaje neljudski entitet, a povijest nas uči da jedino neljudski entiteti mogu počiniti neljudske zločine. Medicina ne shvaća ljudsku bit i suštinu života slijepo se vodeći pravilima. Kada pravila i sustav postanu dominantna sila, temelj općeg dobra ima podređen položaj i gubi smisao svojeg postojanja što se događa pred našim očima. Kada čovjek napusti svoju autonomiju, misao, inteligenciju i slobodu on gubi svoju ljudskost i postaje nečovjek.

Zdravlje je danas postalo fetiš kojem se ljudi klanjaju, a svaka ideja i misao protivna „lijeku“ postaje hereza. Illich je upozoravao da je medikalizacija života ušla u svaki aspekt ljudskog života. Tada čovjek nije primjećivao nadolazeći tsunami, sve do danas. Illich je kritizirao modernu medicinu koja je već tada ušla gotovo u sve aspekte ljudskog života, od rođenja pa sve do smrti uvjetujući čovjeku kako i gdje mora umrijeti. Zanemarivanje i poticanje prirodne obrane čovjeka od bolesti dovelo je do toga da je današnji čovjek ovisan o medikamentima kao narkoman o igli.

 

Pretjerana medikalizacija pretvara čovjekovu adaptivnu sposobnost u discipliniranost pasivnog medicinskog potrošača.“

 

U svojim predavanjima Illich je naglašavao („Vernakularne vrijednosti“, 2013.) da se monopol medicinske profesije proširio na sve veći broj svakodnevnih zbivanja u životu svakog čovjeka. Danas je taj monopol na koji je upozoravao Illich eksplodirao do nezamislivih razmjera. Teško da je i sam Illich mogao zamisliti distopijsku budućnost monopola medicine nad društvom kakvog živimo danas. Nadalje, upozoravao je na lažno jedinstvo čovječanstva pod krinkom pravednosti i mitu moderne medicine i društva o zdravstvenoj čistoći, sterilnosti i kolektivnom zdravlju koje se pretvorilo u fetiš obožavanja.

 

„Medikalizirani društveni rituali predstavljaju jedan vid društvene kontrole posredstvom samoporažavajućeg rata protiv smrti.; Bezlični rituali industrijalizirane medicine stvaraju lažno jedinstvo čovječanstva. Pomoću njih se svi pripadnici ljudskog roda povezuju u jedan identičan kalup ‘poželjne’ smrti na taj način što se kao cilj privrednog razvoja predlaže smrt u bolnici. Mitom o takvom progresu u kojem bi svi ljudi skončali istom vrstom smrti, umanjuje se osjećaj krivnje ‘onih koji imaju’ i koji tvrde da su ružne smrti od kojih umiru ‘oni koji nemaju’ posljedica trenutne privredne nerazvijenosti i da je za to jedini lijek daljnja ekspanzija medicinskih institucija.“

 

Illich je još u prošlom stoljeću briljantno uočio da se čovjek sve više veže uz sustav i da čovjek na njega prebacuje odgovornost i brigu za svoje tijelo. Čovjek kao pojedinac gubio je svijest da je njegovo tijelo i njegova odgovornost. Sustavu je takav odnos čovjeka prema sebi odgovarao jer je sve više odlučivao u ime pojedinca, sve je više ulazio u njegovu intimu, srž i ljudskost. Budući da je čovjek predao svoje tijelo sustavu i na njega prebacio odgovornost, bilo je samo pitanje vremena kada će mu taj sustav u potpunosti oduzeti autonomiju i slobodu odlučivanja o vlastitom životu. Danas smo svjedoci kulminacije tih tendencija na koje je Ivan Illich upozoravao.

 

„Sve veće vezivanje za liječenje i pokoravanje liječenju također utječe na društveni karakter jednog naroda. Došlo je dotle da se idolopoklonički zahtjev za manipuliranjem poistovjećuje sa njegom zdravlja i da zamjenjuje autonomno povjerenje u biološki snagu, u mudrost tradicionalnih pravila i u susjedsku suosjećajnost.“

 

U lingvistici je zamjetan još jedan prevrat, a to je da su zdravlje i manipulacija postali sinonimi. Ovaj prevrat i krađa izvornog značenja riječi „zdravlje“ u lingvistici omogućio je pojedinoj skupini ljudi da opravdaju svoje nedemokratske i totalitarne tendencije.

Kontrola smrti od strane medicinske „imperijalističke intervencije“ također je jedan od aspekata na koje je upozoravao Illich. Kao što je sam rekao, drugačijim poimanjem smrti ozakonjuje se viši stupanj društvene kontrole. Sustav je postao toliko moćan da određuje kako ćemo se roditi, živjeti i u konačnici umrijeti. On određuje što je pravedna i društveno prihvatljiva smrt. Dapače, sustav je sebi zadao zadaću da mora pod svaku cijenu spriječiti smrt svakog pojedinca što je dovelo do radikalnih mjera koje su do jučer bile samo dio distopijsko futurističkih romana i filmova.

 

Na prvom mjestu tim novim poimanjem smrti ozakonjuje se viši stupanj društvene kontrole. Društvo je steklo obavezu da sprječava smrt svakog čovjeka. Događa se da se liječenje, bez obzira na njegov uspjeh proglašava dužnošću.; Naša nova predstava o smrti podudara se sa industrijskom etikom. Dobra smrt je nepobitno postala smrt standardnog potrošača medicinske njege.“

 

Illichev rad danas se ponovno aktualizira i sve više ljudi želi upoznati njegove kritike i misli koje nas tjeraju na promišljanje i kritiku. Slijepost na njegova upozorenja dolaze čovječanstvu na naplatu. Illich je bio veliki kritičar, filozof ali prije svega čovjek. Nije bio savršen i imao je propuste u svojim kritikama, ali mu se treba priznati dosljednost, inteligencija, providnost i dalekovidnost. Njegove kritike u prošlom stoljeću mogle su se olako odbaciti, ali danas njegove kritike, pogotovo medicine, više nitko ne može odbaciti kao ispraznu filozofiju. Illich je upozoravao na imperijalističke pretenzije medicine koja danas doživljava svoj vrhunac. Navodno je zadnjih dvanaest godina života imao tumor. Njegova tvrdoglavost da potraži medicinsku pomoć davala je smisao njegovoj patnji za koju je govorio da je dio ljudskog života.

 

„Činjenica da zdravlje nužno opada sa povećanjem djelatnosti zdravstvenih službi jedino ne uviđaju zdravstveni menadžeri, i to doslovno stoga što su njihove strategije posljedica njihovog slijepila za neotuđivost života.“

 

O autoru: Ivan Illich (1926.-2002.), teolog, filozof, poliglot, pisac, sociolog i povjesničar austrijsko porijekla. Po ocu Petru Iliću (splitsko-bračkih korjena) je hrvatskog podrijetla. Teologiju je studirao u Salzburgu i Rimu. Tijekom mladosti često je posjećivao Sutivan na otoku Braću. Većinu je života proveo u Latinskoj Americi, uglavnom u Portoriku i Meksiku. Radio je kao župnik u siromašnim četvrtima New Yorka i kao vicerektor Katoličkog sveučilišta u Puerto Ricu. Godine 1961. osnovao je Centar za interkulturnu dokumentaciju (CIDOC) u Cuernavaci (Meksiko). Tijekom svojeg djelovanja došao je u sukob s Vatikanom i povukao se iz aktivnog svećenstva. Bio je oštar kritičar industrijskog društva. Upozoravao je na autodestrukciju društva i opasnim tendencijama kojima se kretalo industrijsko potrošačko društvo. Za neke je bio radikal jer je govorio da je medicina prijetnja zdravlju ili je pozivao na ukidanje škola. Dio njegovih kritika postale su proročke jer je bio dalekovidan. Neka od najpoznatijih dijela su mu Dolje škole (1971.), Pravo na zajedništvo (1973.), Medicinska Nemezis (1975.), Prema povijesti potreba (1978.) Rad u sjeni (1981.).

 

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here