Otvorenje samostalne izložbe akademskog umjetnika Zorana Kakše

0
104

Velika nam je čast najaviti otvorenje samostalne izložbe akademskog umjetnika Zorana Kakše pod nazivom „Ritorno a casa“ koje će se održati u petak 7. listopada 2022. s početkom u 19 sati u Gradskom muzeju Jastrebarsko. Kustosica izložbe je povjesničarka umjetnosti i muzeologinja Sonja Švec Španjol.

Sjećanja su nematerijalni trag naših iskustava koja se kontinuirano obogaćuju i aktivno sudjeluju u kreiranju naše stvarnosti. Ona se javljaju spontano i fragmentirano, a najčešće ih vežemo uz ljude i iskustva koja su na pozitivan ili negativan način obilježila naš život. Uspomene nisu nužno vezane uz najznačajnije događaje u životu, ali su često povezane uz emociju koju smo proživjeli. Upravo akumulacijom osobnih trenutaka bavi se Zoran Kakša u novom ciklusu radova „Ritorno a casa“. Autor će se predstaviti s posve novim ciklusom, ukupno 30-ak radova izvedenih u kombiniranoj tehnici, koji su nastali u proteklih godinu dana i koji će premijerno biti predstavljeni javnosti upravo u Gradskom muzeju Jastrebarsko.

O AUTORU:

Zoran Kakša rođen je u Zagrebu 12. svibnja 1974. godine. Završio Školu primijenjene umjetnosti i dizajna 1993. godine, grafički odjel kod prof. M. Poljana. Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti 2002. godine, na Nastavničkom odsjeku (grafika) u klasi prof. I. Šiška. Radio kao profesor likovne kulture u Samoboru te kao suradnik restaurator Hrvatskog restauratorskog zavoda na oltarima samostana Sv. Leonarda u Kotarima /Žumberak, na Pulskom poliptihu iz crkve Sv. Franje/ Pula te Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Radio u “Umjetničkom staklarskom atelieru Staklić” gdje je naučio obradu stakla te izradu vitraja. Radi kao profesor likovne kulture u OŠ Matka Laginje u Zagrebu.  Imao 14 samostalnih i 114 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Član HDLU-a. Živi i radi u Zagrebu.

Izložba ostaje otvorena do 28. listopada 2022.

Više o izložbi možete saznati na FB eventu: https://www.facebook.com/events/777714310006994

 

RITORNO A CASA

Sjećanja su nematerijalnitrag naših iskustava koja se kontinuirano obogaćuju i aktivno sudjeluju u kreiranju naše stvarnosti. Ona se javljaju spontano i fragmentirano, a najčešće ih vežemo uz ljude i iskustva koja su na pozitivan ili negativan način obilježila naš život. Uspomene nisu nužno vezane uznajznačajnije događaje u životu, ali su često povezane uz emocijukoju smo proživjeli. Upravo akumulacijomosobnih trenutaka bavi se Zoran Kakša u novom ciklusu radova „Ritorno a casa“.

Uspomene nastaju spontano i zapravo mi nemamo utjecaj na odabir trenutaka koje će naš um pohraniti. Na sličan načinautor bilježi trenutke kojih se prisjeća pregledavajući stare skice i fotografije. On akumulira trenutke spontano ih oblikujući u vizualni dnevnik koji ne prati svakodnevne događaje već objedinjuje splet uspomena.Pogled u prošlost nije uvijek lagan i bezbolan proces, jer nas navodi da se zamislimo i preispitamo te revidiramo svoje postupke kopajući po ropotarnici prošlosti. Fotografije i skice koje Zoran Kakšakoristi kao podlogu ipolazište za nastanak novih djela izraz suautorovih afiniteta, estetike, vrijednosti i pogleda na život. Sâm stvaralački proces je dug i slojevit te odražava kompleksno područje sjećanja.Autor intervenira u vlastita sjećanja kombinacijom različitih tehnika od pretiska, akrila, olovaka i olovaka u boji pri čemu nastaju jedinstvene kompozicije kao spoj prošlosti (fotografije kao polazišta) i sadašnjosti (grafičke i slikarske intervencije u procesu realizacije novog djela).

            U pravilu sjećanja vežemo uz ljude i događaje, no autor nam predstavlja trenutke lišene ljudske prisutnosti.Dominantno akromatski prizori u pravilu su definirani crnim ili sivim tonovima,a kompozicije su često obogaćene akcentom jarke boje koja unosi život i toplinuu sadržaj te potvrđuje kako nije riječ o pukom dokumentu u prostoru i vremenu već utkanoj emociji koju autor veže uz uprizoreni trenutak. Nadrealni, slojeviti i vrlo često melankoličniprizori pričaju priču kroz simboliku i utjelovljenu atmosferu interpretiranog trenutka.Primjerice, stablo u šumi u čijoj je jezgri smještena ogrjevna peć kao izvor toplineilikuća s raznobojnim unutarnjim osvjetljenjem smještenau gustoj šumi istovremeno nose simboliku topline doma, dok njihovo okruženje – šumu vežemo uz pojam mira i tišine te jedinstvenog kontemplativnogpodručja. Većinu radova karakterizira reljefnost tj. prisutnost različitih tekstura na površini te stupnjevanje jačine pretiska čime se postiže dojam starihdjela izblijedjelih pod utjecajem različitih atmosferilija i protoka vremena. Gotovo svaki rad definira specifična boja koja u funkciji akcenta intrigira i dinamizira prikaz te zadržava i usmjerava fokus promatrača. Neobičan kadar u automobilu jedan je od rijetkih prikazaljudskog lika i to specifičnozabilježenog u retrovizoru. I dok motiv automobila vežemo uz putovanja i kretanje, prazna fotelja kao lajtmotiv jednogsjećanjasimbol je statičnog bivanja u prostoru tenaglašene ljudske odsutnosti.

Jedinstvenost ciklusa očituje se u dvojnosti grafičkog i slikarskog aspekta prisutnog u radovima, ali i u raznovrsnosti korištenih podloga. Svjestan odabir različitih formata, oblika i vrsta podloga savršeno utjelovljujefragmentiranost interpretiranih sjećanja. Uz platna različitih formata, dio ciklusa izveden je na podlogama koje čine nasloni školskih stolaca različitih veličina i oblika. Povremeno su nasloni prebojani, no vrlo često je podloga ostavljena u prirodnoj boji pasvjedočimoranijim tragovima korištenja poput ogrebotina i oguljenih naljepnica. Prikaz je u pravilu centralno pozicioniran te djeluje poput trenutka tišine zabilježenog na drvenoj podlozi.Pojedini kadar prenosi misao, sjećanje ili atmosferu određenog trenutka. Iako su prikazi krajnje minimalistički, oni ne zalaze u područje hladnoće i distanciranosti.

Zoran Kakša svjesno bira intiman format te ostvaruje savršen sklad između izblijedjelih i akcentuiranih elemenata pri čemu utjelovljuje sjetnu, melankoličnu i vrlo često poetičnu atmosferu lišenu patetike. Kako sjećanja nikada nisu pravilna i ukalupljena u očekivane obrasce, tako i nasloni na kojima su zabilježena variraju u oblicima i dimenzijama. Obrisi prikaza na naslonima kreću se od pravokutnih i kvadratnih pa sve do romboidnih i kružnih te dodatno potenciraju i usmjeravaju pažnju promatrača na sadržaj dok različitost veličina, formata i materijala podloge te primijenjenih tehnika zorno prenosi bogatstvo proživljenog životnog iskustva.Nasloni su predmeti koji nose svoju povijest i priču, dok u aktualnom ciklusu dobivaju novu funkciju zadržavajući pritom svoje specifičnosti i zadatosti. Riječ je o formi koju svi nosimo u kolektivnom sjećanju, a koja postaje podloga za nove interpretacije i pogled u osobni svijet autora. Kroz neobičan i krajnje specifičan odabir podloga možemo iščitati kontinuiranu autorovu dvojnost odnosno istovremenu posvećenost pedagoškom radu i umjetničkom djelovanju.

            Povratak kući odnosno povratak samome sebi dubok je i misaon proces. Zoran Kakša ga je intuitivnozabilježiona manjim, intimnijim formatima. Oni nisu glasni, oni ne privlače pozornost na prvu, već suptilno pozivaju promatrača da imse približi i odvoji vrijeme za pomno upoznavanje sadržaja zabilježenih, interpretiranih i s ukazanim povjerenjem podijeljenih trenutaka iz bogatog, predanog i posvećenog života autora sa svim svojim usponima i padovima, ali i lekcijama – kako osobno usvojenim tako i nesebično prenesenim na buduće generacije.

 

                                                                       Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here