Morski akvarel

0
1221

 

Morski akvarel

 

Lagani povjetarac je bio mirodija na savršen prizor Mirninog raja. Pogled kao iščupan i zalijepljen s njenih akvarela. Pod suncem, ovdje gdje leži, točno serviran pred nju. Nije razmišljala o zaštitnim faktorima ili o skorašnjem povratku u džunglu koja je čeka na poslu.

Ti stvarno ne uživaš u moru, suncu, soli, kamenu, svježini i povjetarcu?– nije htjela okrenuti glavu prema njemu. Usporeno je nabrajala i umorno razvlačila riječi. Lice je zaronila prema suncu. Zatvorila je oči i čvrsto ih stiskala mršteći se. Alen je sjedio na velikom kamenu i odgovarao na mailove.

Ne, meni ti je to bez veze. Dosta mi je mora nakon 10 minuta. – nije podizao glavu od mobitela.

Ne osjećaš ovu ljepotu? Tišinu s kojom možeš voditi najljepši razgovor? Dobro, ako zanemarimo stotinu ljudi oko nas. Govorim o trenutku isključivanja iz stvarnosti. Ti i tišina goli. Jesi li ikad zažmirio i poželio biti negdje, ali znaš da ne možeš, zatim ideš osmisliti cijelu bajku kako bi to izgledalo te što bi se događalo? – dozvoljavala je da joj zrake sunca prže kožu.

Ma neee, nisam ti ja baš romantičan. – tipkao je i letimično slušao njena pitanja.

Ne radi se o romantici. Ponekad to radim prije spavanja. Pretvaram se da osmišljavanjem scenarija koračam prema snovima. – udubila se u priču, ali zaustavila na vrijeme kako ne bi bespotrebno prosipala riječi. Napokon je bacila pogled na njega.

Evo meeee, za dvije minute sam gotov! Obećavam! – ubrzao je tipkanje te nastavio slušati.

Dosadilo mi je da ja stalno pričam, a dobijem kratke odgovore. Na mojih deset minuta priče, svega nekoliko riječi. – uzdahnula je i klimala glavom.

Znaš da sam takav. – objašnjavao je i dalje gledajući u mobitel. O čemu da pričamo? Što bi ti htjela pričati?– zna da će zeznuti ovo pa uzvraća pitanjima da situacija počne izgledati kao da se trudi.

O ničemu, idem plivati! – skočila je u vodu prije negoli je bilo što uspio izustiti.

Ostavio je mobitel na ručniku i skočio za njom. Natjerao ga je uvijek prisutan strah o njenom nestanku. Mirna je znala da stiže iza nje. Uskoro će biti tik do nje. Htjela je dobiti taj zgoditak.

Znaš da to što nisam previše razgovorljiv ne znači da te ne obožavam. – Alen je obgrlio njen trup.

Znam! – izmigoljila se i nastavila plivati.

Vidiš da se trudim biti na plaži i navečer šetati. Stalno te dodirujem, ljubim i dobacim nešto kratko, ali slatko. – opravdavao se te plivao za njom.

Dobro. Da bi išao u šetnju, prvo moram 15 minuta moljakati da kreneš! – odgovarala je kratko jer on tada uvijek pomisli kako nešto nije u redu. Zaustavila se, okrenula i počela plivati nazad.

Onda? – uspuhano je upitao.

Što onda? Sve je u redu. Uživam u vodi. Znaš da ne volim hladno more. Uskoro idem u apartman. – ubrzala je tempo.

Naravno da idem i ja. Što bih bez moje hobotnice na plaži? – pokušavao je biti slatkorječiv.

Hobotnica danas crkiva. Uzela je pauzu. Slobodan dan! – odglumila je ubojitu hladnoću, a najradije bi se počela smijati, ali neće jer se onda uvijek pola plaže okrene i traži otkud dolazi taj kreštavi smijeh. Plivala je i suzdržavala da se ne dogodi taj prasak. Hvala Bogu da joj vidi samo potiljak.

A daj, zašto si sad takva? Što sam ti uradio? Tu sam s tobom i družimo se. Baš nam je lijepo! Što sad ne valja? – razgovor ga je usporavao, ali lovio je svoju ribicu.

Vidiš kako možeš pričati po potrebi. Bitno da za vrijeme igranja igrica s Nizozemcima, baljezgaš po 2 sata u komadu. Vidiš da se sve može, samo kad se ima volje! Zamisli da više nemaš prilike nikad progovoriti sa mnom. Možda bi ti to i htio?! – koračala je i pogledom tražila njihove ručnike.

Nemoj pričati gluposti. Trudit’ ću se više pričati. Obećavam, stvarno obećavam! – lovio je njen korak po plaži. Naglo se okrenula.

I molim, smanji taj mobitel. Ide mi na živce! Kako ja nikad nemam potrebu toliko tipkati, a nije da nemam s kim? Veoma nekulturno prema sugovorniku!, ljutito je puhnula i dodala – Dosta sam rekla za danas!.

Ugrabio je njenu ruku, zaustavio i poljubio je u slani obraz. Kapljice mora su im se cijedile niz tijela.

Idemo spakirati stvari, otuširati se i pogledati jednu epizodu zombija? – nije stigao izgovoriti do kraja, a ona ga je već grlila. Zaboravio je! Mirna je u PMS-u…Ali, najsigurnije je da tu rečenicu ne izgovara.

Ovo sve sam ti izgovorila samo jer želim…da budeš dobar otac! – napokon je ispalila. Stisnula je usnice, ali nije mogla sakriti osmijeh.

Stvarno? Čekaj, stvarno ili me zajebavaš? – Bio je potpuno iznenađen.

Aha! Najstvarnije! – približio se i utisnuo joj najponosniji poljubac na svijetu.

Tri godine kasnije, našli su se na istoj plaži. Mirna je uživala u čitanju nove knjige Julie Quinn, a on je gradio pješčane dvorce zajedno s malenom Eleodorom. Odložila je knjigu i legla na pijesak do dvorca. Eleodora se priljubila uz nju, a Alen se odmah ugurao do Eleodore.

Zažmiri i nasmiješi se suncu! – šapnula je djevojčici. Eleodora je pružala prstić prema suncu i kikotala.

 

Marta Bačić

 

O autoru: Marta Bačić rođena je u Bjelovaru u rujnu 1996. godine. Nakon završene Jezične gimnazije, postala je magistra povijesti u srpnju 2020. godine. Životna čarolija je odnijela njen potok u Njemačku u kojoj sada živi. Njene radove je moguće pročitati na stranici http://izgubljenaugalaksiji.blogspot.com/.

 

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here