Foto: Pixabay
Igra riječima
Tek druga stranica otkriva o čemu se zapravo radi, prva samo mami nas naivne čitatelje, koji vole ljepotu uvoda. Velike stvari kriju se na stranici, recimo, šestoj. Do tada treba izdržati navalu pridjeva, priloga i imenica. O, kako volimo stranicu prvu, kada nas zapahne miris nekog vrta ili odraz mora u zoru. Nekada su iz jezera virile vile, a danas se mjeri samo njihova dubina i širina. Vraćam se s drugog poglavlja, jer nisam dobro iščitao prvo, varam samoga sebe, bježim od gomile, i sam način mog prihvaćanja ovog nemirnog štiva mogao bi se slobodno nazvati dijagnozom, ili čak i svjedočenjem – kada budem stajao na posljednjem ili bilo kojem zemaljskom sudu. Zato volim Balzaca, i Dostojevskog i gospođu Dalloway, i Jozefa K. Zato što su moćni i nesmotreni, zato što znaju puno o neznanju, neiskreni su, igraju se riječima, traže svoje pravo ime, a na koricama blista njihov autogram. Treća stranica mi paše uz kavu, zove me na grijeh. Palim cigaretu, naslanjam se na ogradu, u daljini nevera doziva oblake, sklanja ih pod skute, pa razbacuje iznad krovova. Sklanjam knjigu da se ne smoči i uživam u kiši. Cigareta je dogorjela do pola, miris zemlje javlja se odozdo i hrani nestašne nozdrve. Ovo je prava sreća kažem ja naglas. Susjeda kupi rublje užurbano i kao ne čuje me, ulice bojažljivo plivaju, odrazi se valjaju od jednog do drugog izloga koji blista, blista… Idem ispočetka i bacam opušak na cestu. Ionako će ga voda nakvasiti i odnijeti u prvu rupu. Igram se riječima, vrtim se oko korica, pružam glavu da me dodirne koja kap. Ajme koja kiša,viče odozdo susjeda. Da, kažem ja, potop, ali tako da u njemu čuje šuštanje i ritam. Da, kažem ja, igram se riječima.
Dragan Gligora
O autoru: Dragan Gligora rođen je 1963. u Pagu. Osnovnu i srednju školu pohađao u Kolanu, Novalji i Pagu. Diplomirao na FF u Zadru 1989. godine Hrvatski jezik i južnoslavenske književnosti. Pohađao doktorski studij na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 2007. obranio doktorsku disertaciju Psihoanalitička introspekcija i osobni mit u romanima Petra Šegedina. (Povjerenstvo: akademik Milivoj Solar, prof. dr. Cvjetko Milanja i prof.dr. Vinko Brešić) Deset godina radio u prosvjeti. Od 1999. radi kao novinar HRT-a. Objavio knjigu eseja Rad snova, knjigu lirske proze Jedini smisao vremena, te tridesetak znanstvenih i stručnih radova i recenzija. Sudjelovao u radu dvadesetak znanstvenih skupova i kolokvija. Područje interesa: teorija književnosti, novija hrvatska književnost, svjetska književnost, teorija mita, filozofija jezika, filozofija znanosti i psihoanalitička teorija. Živi i radi u Kninu.
