Esej: ODLAZI POPUT NEPOŽELJNOG GOSTA

1
67

Foto: Gerd Altmann – Pixabay

 

Piše: Denis Kožljan

Odlazi i ova, godina sa dvije dvojke… teška i preteška… godina prepuna sivila, olujnih previranja, otuđenosti, zabrana, kad čovjek jednostavno nije imao moć da zavlada kao što on to inače čini, godina koja započela je trnjem, zrakom prekrivenim oštricama nekog novog ubitačnog stvorenja zvanog COVID 19.

Danima mediji pisali, govorili, upozoravali i brojili… strava za čuti i gledati. Tih dana prisiljeni smo viđati se na daljinu, ne ni virtualno jer tko zna može li prokletstvo virusa poremetiti i čistoću ekrana pa dopuzati do naših plućnih krila. Odjednom postadosmo stranci u vlastitoj kući, dom napuniše se dušama koje prepuštene su milosti čudnovatih sprava. Nisu pomagale ni molitve ni vapaji, pjesma zabranjena, poezija tek zapisana u libretima i osakaćena susretima uživo. Uskrs nismo osjetili, no, u nadi dalje živjeli jer bit će valjda istina da Bog nam darovao život. Hm, tko bi ga znao, a tko povjerovao više u te Svete knjige jer naša stvarnost ispackana je smradom injekcija od kojih umjesto povratka u sretnu zbilju, čovjek biva ispraćen prerano u vječna počivališta. Koje li igre sudbine? Jesu li se to obistinila proročanstva Babe Vange ili je smiješno uopće “popiti” takove teorije. Tko će kome više vjerovati kad ni normalno se ne mogosmo izljubiti, pozdraviti, oženiti. Oj, Živote! Što nas snađe u ovoj godini na odlasku kad zbrojimo dva i dva? Pa, dobijemo parnu četvorku.

Ne zamjerite ljudi što sam toliko sujevjerna, a jesam jer preteško je na mojim plećima sve to izdržati…a nisam jedina. Nepravda je to i nonses kad unuci više ne prepoznaše bake i djedove…kad raskidaju se prijateljstva… kad školske klupe zamijeniše “rad od kuće”. Je li to glupost ili tek neki novi modus koji nas oštro upozorava da uplovljavamo u doba straha, nelagode, nevjere, gubitka… kad Planeta gubi brojčanost, popušta prenapučenost silom prilika, a djeca rađaju se na posteljama kraj kojih stoje likovi obučeni u bijelo, zamaskirani od glave do pete. Umjesto prvog plača tek tišina koja ubija i poziva na oprez. Živjeti u okolnostima kad sloboda bilježi oskvrnjenost, zaista je strašna stvar, zato godino stara… od gušta ti plješćemo i kličemo BYE, BYE!

1 KOMENTAR

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here