U lakoj dubini pisma

0
80

Foto: Aaron Burden – Unsplash

 

U lakoj dubini pisma

Tek sada imam riječ, imam govor i moj je cijeli svijet. Otvara se bez vrata i ključa, i vodi ravno u stari zeleni vrt i njegovu bistru i tešku vodu.
Tek sada imam mir i svoju izgubljenu nadu, koja me slučajno našla negdje na kraj svijeta, ili vrta, svejedno. Važno je da je sve okruglo i simetrično, da se ne raspada pri prvom dodiru, da ne bježi od stručnih analiza i rastućih vodostaja naših malih opasnih rijeka.
Opet, ako i ništa od toga nemam, imam ovakvog sebe, koji, začudo, nije onakav kakvoga se unaprijed sluti, smeten i bačen u kantu za razvrstavanje otpada.
Imam dovoljno svjetla, opipa, mirisa i boje da naslikam onaj prvotni odraz lica koji me koštao dvjesto uzaludnih godina koje sam proveo na padinama brijega, čekajući jezik da odrastem i postanem najbolji pisac u regiji i šire.
Tek sada imam pismo i tristo pratitelja, koji lajkaju svaku moju objavu. Hvala ima na tome, jer ja se već spremam na neke druge staze. Svejedno, sve što je zapisano, sve rečeno, ostaje sve ovdje u lakoj dubini mog zadnjeg pisma.

 

Dragan Gligora

 

O autoru: Dragan Gligora rođen je 1963. u Pagu. Osnovnu i srednju školu pohađao u Kolanu, Novalji i Pagu. Diplomirao na FF u Zadru 1989. godine Hrvatski jezik i južnoslavenske književnosti. Pohađao doktorski studij na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 2007. obranio doktorsku disertaciju Psihoanalitička introspekcija i osobni mit u romanima Petra Šegedina. (Povjerenstvo: akademik Milivoj Solar, prof. dr. Cvjetko Milanja i prof.dr. Vinko Brešić) Deset godina radio u prosvjeti. Od 1999. radi kao novinar HRT-a. Objavio knjigu eseja Rad snova, knjigu lirske proze Jedini smisao vremena, te tridesetak znanstvenih i stručnih radova i recenzija. Sudjelovao u radu dvadesetak znanstvenih skupova i kolokvija. Područje interesa: teorija književnosti, novija hrvatska književnost, svjetska književnost, teorija mita, filozofija jezika, filozofija znanosti i psihoanalitička teorija. Živi i radi u Kninu.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here