Turbina

0
1815

Foto: pixabay

 

Turbina

gleda me kako se prelijevam
može me potopiti kad god poželi
nosi škrge ispod pregiba ruku
i peraje pod jezikom u trbušnoj šupljini
uronjena je do vrata u beskraj algi
predaje se praznini
                marginama vode
voda je nosi
zato je voda
jer je vodi preko koljena hrđave stijene koja me noktom ogrebala po tijelu

školjkom
joj
kažem

ti ne da si se izlila
ti si osvojila
ništa ti ne mogu ni udicom ni bez nje
i ovom mrežom koju ti bacam na kosu
samo ću te ukrasiti
samo ću te prezačuditi

rakijom mi pere koljena
ruka joj se na mojoj ohladila
pretače me iz šupljeg u prazno
šuti
ista si tata
to mi je poslije rekla
kao šlagvort

 

O autorici: Vanda Petanjek rođena je 1978. godine u Čakovcu. Diplomirala je hrvatski i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše na hrvatskom i engleskom jeziku, a pjesme su joj do sada objavljene u časopisu Poezija i na književnim internetskim portalima te na Trećem programu Hrvatskog radija. Živi i radi u Zagrebu.
Kontakt: vandapet@gmail.com

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here