SMRTNI

0
528

SMRTNI

Znam, netko je umro, čujem to svakodnevno
Nije me potrebno obavještavati o nečijoj smrti
To i nije neka novost
Istroše se baterije, iscrpi agregat
Mnoge utvrde padnu
Ostaje činjenica da je više mrtvih nego živih
Po njima svakodnevno hodamo
Na njihovim kostima stojimo, pripravni
Jer smrtni smo, lomljivi
Lomljiviji od trstike savitljiviji od pšenice
Umoreni, usporeni vlastitim kretnjama
Kišna racija više ne jenjava, ona ranjava
Kretnje su naše propusti, postupci izbrisani
Uglavnom, više ne postojimo
Čežnja svjedoči da nema nikoga i ničega
osim ukletog trajanja ove morbidne utrke
Pa se netko izvukao iz svega toga
I svojom zadnjom mišlju poslao u materinu
I skupoću i neodgovornost i izdaju i zbilju
I dronjke i poreze i visoki pedeve
Jedna se brojka ugasila, jedna zvijezda utrnula
Dogodila se smrt…
Ali kakva je razlika između običnog umiranja
Ubojstva i samoubojstva
Postoji li uopće kajanje
U samoubojstvu, tko kome treba oprostiti
Ubojica ubijenome zbog pokazane nemoći
Ili ubijeni svom ustrajnom ubojici…

O autoru: Valerijan Antun Agić osamdesetih godina bio je u dramskoj skupini Budilnik. Nakon toga bio je predsjednik društva književnika Duga i potom jedan od osnivača Zelenih. Nastupio je na jednom festivalu nastupio na jednom festivalu u Srbiji 2016., izveo je pjesmu “Još nas ljubav traži”, u pratnji gitariste. Živi i piše u Osijeku.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here