Put

0
87
Foto: Felix Mittermeier - Pixabay

 

Put

Uz Sunca zlatnog sjaj, polako se budio cijeli kraj.
Ulice djece, svježe umivene, slijevahu se kamenim, nekad bosim nogama utabanim stazama.
Put škole, put škole.

Jer, već se kasnilo! Noć je bila svježa, i ugodno se spavalo. Najradije bi se još malkice protezali, istezali, guštali, mozak na pašu puštali… u tom mekom naručju pernatom…

Težaci nabacili motike i kose, već se umorni vraćaju s jedre zemljice, sjenokoše.
Na prvi zalogaj, na rakijicu kakvu il’ majčin’ dušice čaj –
pak’ nazaj, pak’ nazaj!

Dok hlada i svježine ima,
dok se hlada i svježine najde,
na hljebac misliti se mora-
za nejače svoje iza se!
uz zahvalnost grudi toj,
i žuljevitoj ruci plemenitoj
što u naslijeđe je vrijedno ostavila sve ono što je i njena usta blažilo…
Uz Sunca zlatnoga sjaj!
Uz Sunca zlatnoga sjaj!

 

Andreja Sedak Benčić

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here