PRIRODA U SLUŽBI LJUDI

0
164

 

PRIRODA U SLUŽBI LJUDI

 

Savo Ilić: ZNANSTVENICI I UMJETNICI O PRIRODI, Vlastita naklada,  Pula, 2019.

Piše: Ivo Mijo Andrić

      Neumorni prirodoslovni tragalac i literarni stvaralac, Savo Ilić, i ove nas je godine prijatno iznenadio i obradovao novim književnim naslovom u koga je uvrstio izbor blistavih opisa prirode iz djela poznatih domaćih i svjetskih pisaca i znanstvenika. Riječ je, zapravo, o odabranim citatima uokvirenim naslovom Znanstvenici i umjetnici o prirodi, koji na osebujan način prezentiraju prirodne ljepote i raznolikosti što nas okružuju i nude nam izvore dobara za ugodan život i  svekoliku ljudsku opstojnost.

      Čovjek kao jedinka i čovječanstvo kao dio svega postojećeg na planetu Zemlja, postoje, opstaju i djeluju u jedinstvu s drugim živim bićima u prirodnom okolišu koji se svake godine obnavlja, raste i daje obilje hrane, vode i zraka za preživljavanje milijuna živih vrsta što nastanjuju zemaljske prostore. Svaka od tih vrsta živih bića nastoji pronaći svoje mjesto u prirodnom okružju na kojem se nalaze, nastojeći sačuvati postojeći sklad kao nužnost i zadatost vlastitom opstanku.

      Povijest ljudske civilizacije nedvojbeno potvrđuje kao je čovjek i njegova vrsta jedan od najopasnijih remetilačkih faktora koji svojim djelovanjem ugrožava opstanak svega što postoji, pa i same prirode kao glavnog činitelja sveopćeg života. Takav zaključak nameće se promatranjem promjena koje se događaju u prirodi, naročito u dvadesetom i dvadesetprvom stoljeću. Industrijska i tehnološka revolucija, brojni lokalni i dva svjetska rata, neumjerena eksploatacija prirodnih bogatstava uz brojne druge nekontrolirane promjene i procese što se zbivaju na svim kontinentima, doveli su do poremećaja u biosferi koji se manifestiraju otapanjem ledenjaka, zagađenjem životnog prostora i klimatskim promjenama što uzrokuju pojavu snažnih vjetrova, razornih potresa, erupcija vulkana i kataklizmičkih poplava sa dalekosežnim posljedicama.

      Zemlja se očito buni protiv svojih nerazumnih stanovnika. Protiv ljudi čija pohlepa, gramzivost i divljaštvo ugrožavaju njezinu stabilnost i opstojnost svega postojećeg. Sve navedene i druge pojave samo su signal i blagi odgovor ljudskoj vrsti za nepromišljenosti koje čini prema sebi i svima drugima, uključivo i planet koji joj je kozmičkom ili, kako teisti kažu; božjom providnošću darovan, bez ikakvih vlastitih zasluga.

      Otkuda onda čovjeku pravo da ruši zadani prirodni sklad i zakonitosti za čije postojanje nema nikakvih zasluga? Otkuda ljudima pravo da se stavljaju iznad svega što je dar prirode i što nije njihovo po zadanim prirodnim zakonima? Zar njihovi pisani zakoni reda, rada i discipline i nepisani zakoni jačega  i častohleplja, mogu i smiju nadvladati prirodne zakone koji svakome osiguravaju dostojan i miran život na ovome svijetu.? Pitanja su to koja treba svakodnevno postavljati autokratima i „demokratski“ izabranim moćnicima koji odlučuju o ljudskim i inim sudbinama. I na koja treba tražiti odgovore i rješenja sve dok se ne zaustavu pomor živih bića i stradanje prirode kakva je postojala milijunima godina prije generacija kojima pripadamo.

     Ta pitanja postavljali su i postavljaju brojni znanstvenici i umjetnici u svojim djelima, koje je vrijedni i dobronamjerni priređivač ove knjige Savo Ilić, pomno odabranim i izdvojenim citatima okupio pod svod ove knjige, u nadi da će slijepi pripadnici njegove vrste konačno progledati, gluhi poslušati, a nijemi progovoriti. I da će krenuti putem mira, prosperiteta, dobra i slobode za sve, bez obzira kojem selu, gradu, narodu, državi ili kontinentu pripadali. I iz koje vrste živih bića dolazili.

     Piscu ovih riječi iz pogovora jasno je da moćnici svijeta ne čitaju, ili rijetko čitaju knjige svojih suvremenika. Jasno mu je i da su u mladosti, za školovanja i učenja životu pročitali barem jednu knjigu ili misao književnika i znanstvenika nagrađenih za svoj umjetnički i stvaralački rad Nobelovom nagradom, na čije se misli o prirodi poziva prirodnjak Savo Ilić. I ne samo poziva, već njih i sve nas podsjeća na to šta nam priroda u životu znači i da bez nje nema ni našeg ni društvenog opstanka. A ni opstanka Zemlje onakvom kakva je nekada bila i kakvom danas jeste.

      Za bolje i sigurnije sutra treba nam takva Zemlja. Treba nam lijepa, šumovita i zatravljena priroda. Čisti izvori, potoci, rijeke, jezera i mora. Zrak  pun kisika, ozona i mirisne svježine cvijeća i zrelih plodova. Treba nam ljubav prema svemu što život čini najljepšom pojavom na ovome svijetu.

     Osvijestimo se zato i osvijetlimo puteve kojima hodimo. Očistimo prostore koje smo zagadili otpadom koga sami proizvodimo. Urazumimo se, kako priliči vrsti koja za sebe tvrdi da je najpametnija, najvrjednija i najmoćnija na ovoj prelijepoj Zemlji. Pročitajmo i zapamtimo krasnopisne riječi iz ove knjige, koje su prirodi posvetili velikani znanosti i umjetnosti kakvi su bili književnici i nobelovci: Thomas Man, Hermann Hesse, James Joyce, Boris Paternak, Ivo Andrić, Saul Bellow, VislavaŠimborska, Dario Fo, Gabriel, GarsiaMarkez, Umberto Eco i mnogi drugi čija smo veličanstvena djela čitali i čije smo misli nekada pamtili. I kako je prirodu razumio i o njoj govorio znanstveni velikan i svjetski izumitelj s naših prostora Nikola Tesla.

     Vratimo se prirodi i sebi samima, kako to priliči Čovjeku i Svijetu koji ga okružuje!

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here