MONOLOG TUŽNE KRAVE

0
47
Foto: Ilona Ily - Pixabay

 

MONOLOG TUŽNE KRAVE

Tužnim mučanjem krava je dugo
Žalila svoga jedinca
Svoga telića koga je mjesecima
Hranila nabreklim sisama
Radujući se svakom njegovom toplom pogledu
Kako se majka raduje djetetu
Kako se ptica raduje svom ptiću.

Kad su ga zli dvonošci
Uz bolno blejanje na silu odveli
Trčala je niz cestu sve dok je umorne noge
Nisu izdale i dok je gazda nije sustigao.
Danima nije jela i odbijala je vodu
Žal se čitao u njezinim žalosnim očima
Kao neuslišana božja molitva.

Znala je da ga više neće nikada vidjeti
A nadala se kao i svaka majka
Povratku svoga malenog
Koga je s mukama na svijet donijela.
Tako je odvedeno i dvoje starijih
Koja su završila na trpezama
Među prokleto gladnim ljudima.

Svijet živih bića nema milosti
I on prirodne zakone ne poštuje
Zakoni jačega u njemu vladaju
Zakoni pohlepe njega razdiru
Dok ga na kraju do kosti ne oglođu.

Ivo Mijo Andrić

 

O autoru: Ivo Mijo Andrić, rođen je 17.11.1948. godine u Čanićima kod Tuzle. Završio je Fakultet političkih nauka i poslijediplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Od 1969. radio je u privredi, obrazovnim ustanovama, sindikatima i državnim institucijama u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Umirovljen je kao samostalni umjetnik pri HZSU u Zagrebu potkraj 2008. Književnim radom bavi se duže od 50 godina. Književnim i stručnim radovima zastupljen je u više od 30 antologija, zbornika i stručnih publikacija u zemlji i inozemstvu. Književni radovi su mu prevođeni na engleski, njemački, kineski, ruski, armenski, rumunjski, češki, slovački, slovenski i makedonski jezik. 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here