Intervju s Ivanom Luketićem “Sloboda je moja najdraža poza”

1
156

Intervju s Ivanom Luketićem “Sloboda je moja najdraža poza”

 

UREDILA I VODILA: Denis Kožljan

Ovog sam puta odlučila napraviti virtualni Intervju sa poznatim splitskim pjesnikom, ali i glazbenikom, Ivanom Luketićem. Razlog je ponajprije upoznavanje ljubitelja poezije s njegovim književnim stvaralaštvom i glazbom koja se podrazumijeva i povezana je uz njegovu poeziju, ali i uskoro izdavanje njegove prve samostalne zbirke.

 

 

Dakle, Ivan je mladi čovjek, rođen 1994. u Splitu, gradu koji je iznjedrio mnoge poznate umjetnike, pogotovo glazbenike, tekstopisce, bendove. Ivane, Vi ste  zapravo paralelno sa svojim obveznim školovanjem, upisali i glazbenu školu, krenuli vrlo rano osim pisanja stihova i u te glazbene vode i stjecali neka nova iskustva.

 

 

Kažite nam nešto o tom svom životnom putu ali i druženju sa “jakim” splitskim glazbenicima.

Kao mali, 2007. nastupao sam kao gitarist Mandolinskog orkestra Sanctus Domnio (pod vodstvom maestra Lukasa) u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu gdje smo svirali s Marjanom Banom, Arsenom Dedićem, Zoricom Kondžom, Draganom Lukićem Lukyjem te profesorom stilistike s FFST-a Joškom Božanićem koji je promovirao svoj CD ,,Lingua Franca“ recitirajući neke svoje pjesme. Također sam pohađao solfeggio i gitaru u Glazbenoj školi Josipa Hatzea te završio osnovnu glazbenu školu. Uz to sam završio i dvije godine klavira.

Kasnije sam dijelio pozornicu (zajedno sa članovima benda Vertigo) sa Gopcem, Milom Kekinom, Mortom, Silenteom, Mjesnim odborom, TBF-om, Jonathanom, Lucom, Justinsima, Špurijusom itd.

Svoje prve stihove sam bilježio na satovima koji su mi bili najmanje zanimljivi. Primjerice, profesorica iz likovnog (povijesti umjetnosti) u srednjoj školi nam je davala zadatke da crtamo tlocrte, nacrte, bokocrte nekih građevina. Ja bih joj svaki put napisao pjesmu jer nisam bio sposoban to nacrtati pa bi me poštedjela.

 

Kolika je bila prednost u tome što ste svoje književne pjesničke forme mogli kao tekstopisac upotrijebiti u rad odnosno postavljanje na glazbenu scenu grupu Vertigo?

Neke svoje pjesme nazivam isključivo poezijom jer ih (ne kažem nemoguće) nisam namjeravao uglazbiti. Druge su namijenjene isključivo za uglazbljivanje. Čak sam u zbirci napravio posebno poglavlje u kojem sam uvrstio samo ,,pjevne pjesme“. U tim pjesama se vidi uvelike drukčija forma bilo na razini ritma, rime, stiha itd. (Zamisli, Predugo, Ikar, Pusti da nas nema, Stara jedra, Divljina itd.).

Smatram da kvalitetan bend mora imati kvalitetan i/ili zanimljiv tekst u svojim pjesama. Meni su uvijek uzor bili glazbenici-pjesnici: Leonard Cohen, Mark Knopfler, John Lennon, Nick Cave, Lou Reed, Jim Morrison (inspiriran njegovom zbirkom neuglazbljenih pjesama ,,Divljina“ stvorio sam vlastitu pjesmu istog naslova (Divljina u nama polako se budi, sa posljednjim plesom odlazak nudi), Darko Rundek čijim sam tekstovima uvijek bio očaran (Iz pjesme Darka Rundeka Sanjala si da si sretna: Ti si osmijeh što korača pokraj trešnjevačkog placa, tako jednostavna jesi da svi strahovi su smiješni, i svatko te umjesto pozdrava pita kad ćeš opet doći).

 

 Koja je zapravo Vaša uloga u toj grupi i ima li nekih zapaženijih ostvarenja u tom segmentu?

Ja sam tekstopisac i onaj što dođe uživljeno pjevušeći neku novu melodiju ili neka tri, četiri akorda uz tekst. Antonio Pešo (solo gitarist) i ja smo takoreći alfa i omega benda. To su većinom stihovi za gitaru, makar često nastaju na klaviru (jer mi klavir ima neku posebnu toplinu). Imali smo nekoliko zapaženijih svirki: Pobjeda na internacionalnom natjecanju autorskih bendova Inkubator 2014. godine (O’Hara, današnja Zenta, Split Cirkus), Doček Nove godine 2014. s TBF-om i Psihomodo popom, svirka s Hladnim pivom i Mjesnim odborom na Tvrđavi Gripe, svirka sa sinjskim bendom Mort, dubrovačkim Silenteom ispred O’Hare (današnje Zente), zagrebačkim Jonathanom i Lucom u Vintagea, splitskim Justins Johnsons itd. Također sam s Antonijem Pešom, kolegom iz benda svirao u zagrebačkom klubu Vinyl na Večerima poezije 2016.godine.

 

Kolika je odgovornost što ste vlastitim stihovima prisutni i na onoj drugoj strani umjetnosti, a to je glazba i jeste li i u kojoj mjeri zadovoljni svojim doprinosom?

Smisao stvaranja umjetnosti je uvijek nadilaženje vlastitog postojanje, kako bi rekao jedan divni umjetnik s ovih prostora J. Raven August. Dati sastrugane komadiće sebe drugome s namjerom da stvore bilo kakav podražaj, reakciju. Mi smo samo transmiteri mašte, emocija i inspiracije, odašiljači koji osluškuju ono što su ostali rekli otprije i nastavljaju odašiljati tamo gdje su oni stali. To je u isto vrijeme jedna iluzija, ali vrlo opipljiva i moćna. Stvaranje je moja svrha na ovom svijetu. Glazba, filozofija, poezija, svi oni zapravo vode ljubav međusobno. Glazbenom svijetu nisam trenutačno toliko posvećen koliko sam ovom poetskom.

 

No, krenimo sada ipak s onime zbog čega smo u intervjuu htjeli čitatelje upoznati, a to je pisanje stihova, poezije i stvaralaštvo Ivana Luketića na tom polju.

 

Koji su bili Vaši prvi početnički radovi odnosno naslovi, a pročitah da ste za neke dobili i priznanja. Recite nam nešto o tome.

Prvi početnički radovi zvali su se ,,Luna“ i ,,Vrana“ Vrana je bila više pjesničkog karaktera, dok smo Lunu uglazbili na tragu zvuka benda Kelly Family. To je bila moja prva uglazbljena pjesma. (Stih iz pjesme: ,,Prati me nježno u ovom bezdanu noći, znaš i sama da moramo poći“). Počeo sam pisati znanstvenofantastični roman ,,Phobos“ o zatvoru na Marsovu satelitu kojeg nisam dovršio.

Što se priznanja tiče, za pjesmu ,,U nama su“ dobio sam 2012. godine nagradu A. B. Šimić, a pjesma ,,Jednom” uvrštena je u Međunarodni zbornik poezije ,,Garavi sokak“ 2017. godine. Ove godine (2022.) pjesma ,,Pigmalion“ osvojila je treće mjesto na 11. Međunarodnom natječaju ,,Poezija zlatnih stihova: Niti ranog proljeća, 4. dio“.

 

Ivane, Vi ste magistrirali književnost i hrvatski jezik, dakle profesor ste po struci. Ako iz iskustva znamo za koliku rigidnost u izričaju su profesori i općenito stručnjaci u toj domeni, bismo li mogli i za Vaše stvaranje mogli to potvrditi ili se Vi ipak vodite onom mišlju “Sloboda je moja najdraža poza”?

Osim što sam profesor hrvatskog jezika i književnosti, predajem filozofiju, logiku i etiku. Odrastao sam u koloniji umjetnika, gdje su sloboda, kritičko mišljenje, bunt i kreativnost najvažniji pokretači. Nisam rigidan, dapače, smatram da baš ta rigidnost udaljava djecu od ljubavi i afiniteta prema nečem slobodnom, opipljivom, nerigidnom kao što su poezija, proza ili bilo stvaralački izričaj. Ipak sam humanist po struci, a ne birokrat ili carinik.  Smatram da profesor hrvatskog (kao i profesor bilo čega drugog) treba osluškivati djecu, poticati ih, naučiti ih da ih knjige oslobađaju, a ne ih samo maltretirati znanjem s kojim ne znaju gdje će. Rekao je pjesnik Enes Kišević u svom intervjuu: ,,Znati s lakoćom darovati znanje.“ To je veličina, cilj i smisao svega. Sloboda jest moja najdraža poza i tome učim svoje učenike.

 

 Opišite nam u kratkim crtama tu Vašu slobodnu formu kad se o iznošenju emocija u pjesništvu radi.

Mnogo sam čitao A. B. Šimića, Baudelairea, Mallarmea, Rimbauda, beat pjesnike (Ginsberga, Cassadyja) te od svakoga uzeo djelić za svoj mozaik. Automatsko pisanje sa specifičnim ritmom koji ovisi o dubini melankolije pjesme i odabiru riječi. Jedno vrijeme sam pisao po uzoru na A. B. Šimića pa su neke pjesme bile lišene interpunkcije (telegrafski stil) te su glavni provodni motivi bili u sredini (središnja os: misao, kozmos, krik itd.). Pa pjesma najčešće silovito izleti iz mene na papir. Zapisujem komadiće nje i na kraju je takvu, u što čistijem obliku ostavim.

 

 Besmrtnost duše, podignute ruke, Kozmički prostor… samo su neki od motiva Vašeg pjesništva koje plijeni pažnju…

Volim ubacivati filozofske motive u svoje pjesme. Nekako ju začine. Besmrtnost duše je čest motiv u mojim pjesmama. Alegorija za nešto savršeno, veličanstveno, iskonsko. Uvijek me fascinirala besmrtnost. Čak u nekim uglazbljenim pjesmama također pričam o besmrtnosti: ,,divljina koja nas čini besmrtnima“.

Pitanjem duše su se bavili mnogi filozofiji, od Platona i Aristotela. Još je Platon smatrao da se duša ,,spustila“ iz ,,rajskog svijeta ideja“ u ovaj propadljivi i polako se prisjeća svega. Što se kozmičkog prostora tiče, volim svemir odmalena, Saganov Kozmos, znanstvenofantastične filmove (Aliena sam gledao s tri godine s ocem) te su mi čest motiv u pjesmama takvi motivi: kozmos, svemir, zvijezde.

U pjesmi Pigmalion spominjem čovjeka utkanog u kozmos koji nakon što otkrije čistu misao postaje besmrtan (na tragu Descartesa i racionalizma; mnogo me inspirirao sat mog mentora Mlikotića kada je pričao o Descartesu i Nietzscheu). U pjesmi ,,Ruke se podižu“ govorim o svemiru u tebi. Spominjem također često da su ljudska rasa krajolici izgubljenih zvijezda. U pjesmi ,,Ples plavih i grimiznig fotona“ kazujem kako ,,svemir divlja u tvojim grudima dok rađa nove mračne verzije tebe, razrušene, gole“. Primjerice u pjesmi Iza horizonta opisujem jedan dan Sunčeve zrake koja putuje obzorom. Također u pjesmi ,,Erotski kozmos“ svemir dobija neku seksualnu notu (aluzija na Monty Pythonovce: Galaxy Song). Spominjem svemir i zvijezde u još ponekim pjesmama: Anesidora (u kojoj radim usporedbu između zvijezda i Boga): ,,i mahnitim očima promatra smrt zvijezda: čarobnu, zastrašujuću, veličanstvenu. Divimo se izmišljenom Bogu pokraj veličanstvenih zvijezda koje žive do posljednjeg daha i umiru za nas.“

 

Pripremajući se za ovaj razgovor, saznah da je uzor odnosno temelj Vašeg pjesništva, Beat poezija. Zašto baš Beat? Što Vas u njoj najviše privlači i koji su vam predstavnici njeni najomiljeniji?

Uvijek volim reći kako je čovjek poput kameleona koji upija sve boje iz okoline. Temelj mog pjesništva je šareni sukus svega: od emocija, osjećaja, slika, ljudi i misli. Naravno, ta emocija se napila sa izvora od Cesarića, Šimića i Ujevića, Kaštelana, Kamova, Rundeka, preko Jima Morrisona, Halila Džubrana, Leonarda Cohena, Nerude, Toma Waitsa, Boba Dylana, Alekse Šantića do Stromaea, Walta Whitmana, Williama Blakea i pjesnika beat generacije (paragoni Allen Ginsberg, Neal Cassady, Jack Kerouac). U svakome od njih pronađem nešto zanimljivo, neku boju koja mi se svidi.

Neki su me opčinili više, neki manje. Beat generacija je samo jedna zanimljiva faza. Ginsbergove pjesme ,,Urlik“ i ,,Kadiš“ ostavile su jednu duboku i sugestivnu impresiju zbog koje sam odlučio napisati pjesmu ,,Ruke se podižu“ u čast njemu. Ginsberg je rekao da je odnio svoju pjesmu Apollinaireu na grob (u pjesmi istog naziva). To sada ja želim Ginsbergu učiniti da nastavim tu pjesničku tradiciju. Spominjem u pjesmi i psihodelični hippie autobus Kena Keseya Furthur: ,,crvena svjetla i raskošni Furthur trepere na horizontu“ (autora Leta iznad kukavičjeg gnijezda).

Mislim da će citat iz Ginsbergova Urlika zauvijek odjekivati mojim mislima: ,,Vidjeh najveće darove svoje generacije uništene ludilom dok su gladovali histerični goli.“ Taj se citat može uvelike primijeniti i na ovaj grad kao i na mnoge ljude koje poznajem. Kod beat pjesnika me privukla ta nekakva životnost i pobuna, mješavina dubine i jednostavnosti, filozofije i erotičnosti, mistični ,,jeans“, dječački Petar Pan bunt. Zanimljivo mi je otkrivati njihove živote jer su vrlo slični našima; buntovni, slobodoumni, van okvira. Kad se uživim u neke pjesnike/glazbenike, onda to traje i traje i traje dok ne isforsiram sve njihove pjesme, ne doznam sve o njima, gdje su stvarali, jesu li pisali pod utjecajem svoje pjesme, kome su posvećene, o čemu govori koja pjesma itd. Privlači me opuštenost, otvorenost za neke tabuizirane teme, sloboda, začudnost, višestrukost interpretacija…

 

Vaša pjesma “Topliji od svih pogleda”, ostavila je na mene poseban dojam i zgrijala mi iskreno i dušu i srce.

 

Pa, koji je moto ovog naslova? Kome se u pjesmi obraćate i hoće li se i ona naći u Vašoj prvoj zbirci ?

 Pjesma se prvotno zvala ,,Najtopliji od svih pogleda“ pa je onda otpalo to superlativno ,,naj“.

Obraćam se jednoj bliskoj osobi. Htio sam dočarati ljubav nijemim dijalogom dvaju parova očiju. Oči su uvijek preslikavale svemir iznutra. To je pjesma o pogledu koji otkriva sve ono u nama. U jednoj kasnijoj pjesmi kažem kako ,,biti živ znači osjećati glad za njenim pogledom. Pogled kao metonimija za ljubav. To je jedna stara pjesma, mnogo je emocija i topline u njoj zbijeno u samo nekoliko stihova. Naći će se u prvoj zbirci, među prvim pjesmama kao reprezentativna pjesma jedne ljubavne faze.

 

Pregledavajući Vaš Facebook profil, naišla sam na mnoge filozofske misli, što poznatih govornika i filozofa, ali i vlastitih.

Hoćete li nam prenijeti neke od njih koje za vas imaju posebni pečat i govore li te misli upravo o onoj slobodi postojanja na koju se poziva Ivan Luketić, a koja je jedini izlaz iz ovog sadašnjeg stanja učmalosti i beznađa ?

 Jedan stih kojeg se uvijek sjetim te je ostavio poseban pečat na moje stvaranje je citat Carla Sagana: ,,Mi smo način na koji svemir doživljava samog sebe“. Uvijek sam pokušavao shvatiti što je htio reći. Što sam stariji to imam drugačiju percepciju toga. U tome valjda i jest čar višestrukosti interpretacije. Također, jedan citat Karla Poppera uvijek govorim svojim učenicima na satovima filozofije, logike i etike: ,,pomisao da ste sigurni u nešto uzrokuje zatvaranje uma.“

Što se slobode tiče, brojni filozofi su govorili da je sloboda nešto što se mora osvojiti duhom. Još je Spinoza rekao: ,,da bi pristupio slobodi, čovjek se mora odrediti da djeluje i misli. Mora primijeniti to na svoj razum, odlučiti što je dobro i korisno“. Volim također onu Sartreovu: „Osuđeni smo biti slobodni.“

Draga mi je i Nietzscheova koja je utjecala na mene kada Zaratustra govori o posljednjim ljudima i o današnjem vremenu: ,,Posljednji ljudi neće znati za ljubav, čežnju. Samo će govoriti da su sretni dok i treptati očima“. I još jedna Nietzscheova koja me opisuje: ,,Kaosa treba još imati u sebi da bi se mogla poroditi plešuća zvijezda.“

Učenicima se najviše svidjela ona poznata Nietzscheova: ,,Kada dugo gledaš u bezdan i on se u tebe zagleda“ pa smo dugo ostali na njoj dok je nismo razjasnili do kraja. Jedini izlaz iz učmalosti i beznađa (rekla bi jedna pjesnikinja Mlinarević: žlibine) je razbiti tamnice obamrlosti duha i uma, prihvaćati različitosti, voljeti svim svojim bićem posao koji radite, svaki dan koji prođe, okrenuti se sebi i drugima, voditi strastvene ljubavi.

Neki dan sam naišao na citat: „Jede nas ono što progutamo.“ Vrlo zanimljiv, već viđen, ali primjenjiv na sve.

Moja pjesma ,,Pigmalion“ je zapravo inspirirana mnogim filozofima (Descartes, Nietzsche, Jelena Petrovna Blavatskaja: Razotkrivena Izida) i satom mog mentora iz filozofije. U sebi sadrži jednu filozofsku metaforu: ,,otkriva veo nad Izidinim licem“. Izida je egipatska božica prirode. Mnogi su pokušali otkriti tajne prirode i zapravo bi rečenica: ,,nisu niti otkrili veo nad Izidinim licem“; zapravo značila da nisu zahvatili niti jedan djelić prirode, još imamo primitivno shvaćanje prirode i svijeta oko sebe, a umislili smo da sve znamo.

 

 Povod intervjua, dakle je i konačno izdavanje pjesničke zbirke naslova “PIGMALION”

Tko ili što je Pigmalion (priznajem vrlo neobičan naslov)? Koliko otprilike pjesama će knjiga obuhvaćati? Kome se u njoj obraćate i ima li u njoj mnogo elemenata beat poezije?

Je li su neki naslovi koji će se u njoj naći već uglazbljeni ili će biti? Gdje ćemo moći pronaći i čitati Vaš prvijenac ili je još rano o tome?

Završio sam jezičnu gimnaziju (klasični smjer) pa smo imali lektiru iz starogrčkog i latinskog. Uvijek sam volio mitologiju. Nekako su te priče bile vrlo bajkovite, ali i životne u isto vrijeme. Inače, Pigmalion je mitski grčki kipar koji se zaljubio u kip žene koji je sam isklesao u bjelokosti. Afrodita, božica ljubavi, mu se smilovala i oživjela taj kip. U pjesmi se događa slično, samo na alegorijskoj razini, ovdje čovjek dovršava svijet umom od bjelokosti. Volim motive kamena, bjelokosti, primjerice pjesma ,,Iza horizonta“ završava ,,tamo gdje vrući bijeli granit plače“.

Knjiga će obuhvaćati nekih 50-ak pjesama. Beat poeziju sam počeo čitati u posljednjih nekoliko mjeseci pa će samo završne dvije pjesme biti u ,,beat štihu“ dok su ostale ljubavno-metafizičko-kozmičke. Bit će 40-ak pjesama neuglazbljenih i 10-ak pjesama uglazbljenih (u zasebnom poglavlju). Što se tiče čitanja zbirke, još se nisam sam sa sobom dogovorio gdje će se održati promocija; možda zagrebački Vinyl gdje sam sudjelovao u Večerima poezije, možda u splitskom klubu Kocka također, ali otom potom. Javim sve na vrijeme.

 

Ivan Luketić je rođen Splićanin.

Možemo li potvrditi da je Ivan stvaralac koji posjeduje taj splitski dišpet, koji nikad ne miruje i je li možemo sa sigurnošću reći da je grad pod Marjanom iznjedrio još jednog mladog umjetnika?

Mislim da je taj splitski dišpet duboko usađen u nama Splićanima; to je naš svjetonazor —  ne damo gušta drugima. Volimo prkositi svemu, inatiti se i nećemo plivat nizvodno makar nam to bilo zadnje. U svijetu konformizma, jednoumlja i malograđanštine biti svoj i autentičan je najveći mogući uspjeh. Miljenko Smoje bi govorio kako se Split uvijek buni, diže revolucije, kako nas nitko ne može pokoriti, ubiti u nama dišpet, satrat’ nas. Uvijek se sjetim filozofa Diogena (koji je živio u bačvi) koji je rekao Aleksandru Velikom kada ga je probudio upitavši što želi učiniti za njega. Ovi je na to uzvratio: ,,Makni mi se sa Sunca“. To smo mi Splićani, cinici (kinici) u jednoj rečenici.

Teško je samog sebe nazvati umjetnikom. To mogu samo drugi. Mogu samo  reći da puno osjećam i volim kreaciju u svim oblicima.

 

I na samom kraju slobodno se obratite svojim obožavateljima i onima koji će po prvi puta čuti za Vas i Vaš rad.

Gdje Vas se može čitati i slušati glazba kojom se bavite?

 

Slušati:

https://www.youtube.com/watch?v=c8mPqoR8-6o

https://www.youtube.com/watch?v=qhroED3-Lfc

https://www.youtube.com/watch?v=5Rau9BW3auM

https://www.youtube.com/watch?v=rRQIa1eV4Eo

https://www.youtube.com/watch?v=aZkDH9GyAMQ

https://www.youtube.com/watch?v=QRRKGHzycTY

https://www.youtube.com/watch?v=bxTypn1mOQo

https://www.youtube.com/watch?v=FOz5bcXRFFQ

 

Čitati:

http://www.casopiskvaka.com.hr/2022/03/ivan-luketic-pigmalion.html

https://www.dopmagazin.com/dop/2017/04/27/ivan-luketic-izlozba-pjesama-pet/

http://www.casopiskvaka.com.hr/2017/04/ivan-luketic-u-nepovrat.html

https://hr-hr.facebook.com/citajknjigu/photos/u-nepovrat-i-na-krajuprobudi%C5%A1-se-jednog-jutrasamaizgu%C5%BEvanih-starih-rukuprekriven/913544325488199/

http://www.casopiskvaka.com.hr/2021/08/ivan-luketic-zelim.html

https://sapphoart.wordpress.com/2021/06/24/ivan-luketic-autorski-rad-5/

http://www.casopiskvaka.com.hr/2020/05/ivan-luketic-ono-sto-ostaje-u-nama.html

http://www.ffst.unist.hr/_download/repository/The-Split-Mind-16.pdf

https://sapphoart.wordpress.com/2022/05/29/ivan-luketic-autorski-rad-16/

https://www.facebook.com/photo/?fbid=10216821501808378&set=a.10201810242496277&__cft__[0]=AZW6usWNkD3VvTPVZBRN6bMy0QPRXUqaZFGSb2D8hmfuD5KMQNme1-rKInGOTccz9hRFZ1WyyOSIaGuDF-rARwzgcrSdgopV06AZFAvFfLMJvti1tji2GiyYGMRUH1BaUPs&__tn__=EH-R

http://poezija.pisanija.com/2017/09/hoces-li-jos-uvijek-biti-ovdje.html

 

Hvala Ivane na izdvojenom vremenu i mnogo uspjeha u daljnjem radu, želim,

Denis Kožljan, spisateljica

 

Hvala Vama na zanimljivom intervjuu!

Pula-Split, lipanj2022.

 

1 KOMENTAR

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here