Intervju: Milan Troskot

1
160

Poanta života je da dišeš, a ne da se gušiš ; Intervju s Milanom Troskotom

uredila i vodila; Denis Kožljan, književnica

 

U moru blogera različitih interesa, pišući u Časopisu Sapphoart, imala sam priliku susresti Milana Troskota koji piše svoj blog, a koji za moje poimanje odskače od ostalih po mnogo čemu. No, sama bit je zapravo njegovo shvaćanje svijeta i čovjeka kao takvog.

*Za početak, gospodine Troskot, predstavite se našim čitateljima (osobni podaci, ako pišete pod pseudonimom, navedite, rođenje, življenje, školovanje i ako još nešto želite)

 

Rođen sam 1967. g. u Rijeci, gdje i sada trenutno živim. Po zanimanju sam trgovac i maser klasične masaže. Jedan kraći period mog života proveo sam na studiju teologije u Rijeci, kojeg nisam završio do kraja.

Pišem pod svojim punim imenom i prezimenom, a Lemy9 je samo dodatak, tj. moje blogersko ime na „Živom trenutku“, kao i na mojim objavljenim fotografijama.

*Što Vas je ponukalo da još u najranijoj mladosti započnete istraživati smisao života? Priznat ćete da je to dubokoumna stavka za mladog čovjeka koji bi u to vrijeme trebao uživati, družiti se, putovati. No, Vi ste se već tada zauzeli za duboko filozofsko promišljanje i ulazak u prve tragove čovjekovog postojanja odnosno duhovnosti.

 

Svatko od nas u životu, prije ili kasnije, ima tzv. „emocionalni okidač“ kada će, možda, potaknut nekom životnom situacijom krenuti u potragu za smislenim odgovorima. Vjerujem, da je to za mene bilo kada sam sa 11 godina ostao bez svog zemaljskog oca. To je bio moj prvi susret sa smrću. Tada još kao dijete to nisam tako duboko proživljavao ili osjećao kao neku veliku životnu traumu, ali je sigurno ostavilo trag i obilježilo moj daljnji tijek života.

Već sa 15 godina počeo sam postavljati pitanja na koja nisam mogao pronaći odgovore, kao npr. Zašto umiremo?, Zbog čega smo ovdje na Zemlji?, Zašto mnogi ljudi moraju patiti kroz razne bolesti, Zašto mnogi doživljavaju katastrofe i sudbinske udarce?, Zašto mala djeca umiru ili se rađaju bolesna i koji je smisao svega toga? Ako postoji „pravedni“ Bog, zašto onda nemamo svi jednaku priliku i šansu da živimo lijep, sretan i ispunjen život?

Kao mladi čovjek volio sam jako slušati glazbu i plesati. Odlazio sam u disco klubove, najčešće subotom navečer. Volio sam organizirati kućne zabave, partyje, žurke ili tulume i puštao glazbu koja bi ljude kroz ples povezivala i zbližavala. U glazbi mi je uvijek bilo važno da ona ima emociju.

Pazio sam na redoslijed pjesama, npr. kada je trebalo „podići“ energiju i atmosferu i pozvati ljude na podij kako bi započeli plesati, ili kada je trebalo „umiriti“ energiju. Nisam nikada bio profesionalni DJ, ali neki moji prijatelji su mi znali reći da sam imao jako dobar odabir glazbe i „osjećaj“ kada je trebalo pustiti pojedinu pjesmu.

Rastao sam uz glazbu i kako sam se mijenjao, tako su i moji glazbeni ukusi postajali drugačiji. Oduvijek sam imao široki pogled prema glazbi i nisam sebi postavljao ograničenja. Slušao sam raznovrsnu glazbu, ovisno o trenutnoj dobi, raspoloženju ili mojem trenutačnom stanju svijesti.

Bilo je tu domaćeg i stranog popa, rocka, punka, hard rocka, heavy metala, funkya, bluesa, disca, dancea, klasične glazbe, elektronske glazbe, itd. Danas mi ipak najviše odgovara ambientalna glazba.

 

*Rođeni ste u vrijeme bivše Države, u vrijeme kad tehnologija i inovativnost nisu još bili na stupnju razvitka kao danas.

  • Pa, kako ste se snalazili? Koja su pitanja tada pa sve do danas ostala u žiži Vašeg interesa? Jeste li pomišljali odustati od svega kad recimo to tako, niste mogli zbog okolnosti i tadašnjeg sistema, javno govoriti i pisati o Vašem i samo Vašem ali ipak pomalo drugačijem poimanju života?

Navedite gdje ste pronalazili inspiraciju, članke, koji su Vam filozofi ili alternativni ljudi bili najviše od pomoći.

 

U vrijeme mog odrastanja i sazrijevanja nije bilo interneta, ni googla. Koristio sam literaturu koja mi je u to vrijeme bila dostupna. Kupovao sam knjige različitih autora iz različitih duhovnih pravaca ili tzv. knjiga „samopomoći“ i „popularne psihologije“.

Neke knjige je moj brat posuđivao iz knjižnice, pa sam tako i ja počeo čitati, recimo knjige od Danikena u kojima su bili zorno prikazivani crteži nekih drugih civilizacija, kao i pronađeni artefakti o kojima nismo mogli ništa čuti u školama.

U to je vrijeme bila dosta popularna knjiga „Autosugestija“ od Emila Kuea. Volio sam čitati knjige od prof. dr. Vladimira Grudena, Hermana Hessea, a najdraža mi je bila „Sidartha“, a od druge polovine 80-tih godina prošlog stoljeća počele su pristizati ezoterične knjige sa tzv. „kanaliziranim porukama“.

Nije bilo puno izdavača takvih knjiga. Možda 2-3 u cijeloj tadašnjoj državi. Od časopisa na tlu bivše države volio sam čitati „Arku“ koja je bila jako popularan časopis, a nešto kasnije pojavio se časopis „Treće oko“ koji mi je dosta proširio vidike i pomogao mi da se okrenem svom „unutarnjem svijetu“.

Kao mladi čovjek čitajući istočnjačku duhovnu literaturu prvi puta sam se susreo sa terminom „karma“ i „reinkarnacija“. Iako u to vrijeme još mnogo toga nisam mogao razumjeti, osjećao sam u svom srcu da je to jedino logično objašnjenje za mnogobrojna pitanja koja su me mučila. Malo-pomalo kod mene je sve poprimalo jedan veći životni smisao, koji mi je ulijevao sigurnost i snagu da nastavim dalje.

Kasnije sam kroz svoje istraživanje shvatio da je pojam „karma“ univerzalni kozmički pojam i da kao takav nije isključivo vezan za određenu religiju ili istočnjačka učenja kako se to često zna implicirati.

U jednoj životnoj dobi došao sam do toga da je učenje o karmi i reinkarnaciji, univerzalno kozmičko znanje koje se uvijek prenosilo u različitim vremenima i različitim načinima preko mnogih duhovnih pokreta, pa je tako između ostalog i to znanje bilo prisutno i u ranom kršćanstvu, prije nastanka „službene“, institucionalne religije.

To univerzalno znanje se može pronaći npr. kod Origena, Klementa iz Aleksandrije, manihejaca, gnostika, a kasnije se nastavilo i kod Meistera Eckarta, Hildegard iz Bingena i mnogih drugih koji su djelovali unutar crkve, ali je to znanje i učenje crkva negdje stavila na marginu, zatim se to kasnije nastavilo kod bogumila, katara, prakršćana i Gabriele.

Mnoga ta znanja i Istine koje su bile pohranjene u tiskanom obliku, na žalost je završilo u plamenu i to od onih koji su se uvijek borili da ljudi nikada ne pronađu Istinu o svom pravom porijeklu i smislu života.

Ovdje prvenstveno mislim na Aleksandrijsku knjižnicu, kao na jednu od najvećih riznica znanja koja je bila u tadašnje vrijeme prisutna na Zemlji.

Znanje koje me je istinski privuklo, je tzv. „unutarnje kršćanstvo“ ili „mističan, unutarnji put prema Bogu preko Krista“, ali bez vanjske religije i posrednika. To je znanje koje čovjeku može pružiti utjehu i dati mu smisao postojanja dok je ovdje na Zemlji.

Zakon karme poznat je pod različitim imenima kao npr. kauzalni zakon, zakon uzroka i posljedice ili zakon sjetve i žetve.

O tome je govorio i Isus iz Nazareta kojega mnogi nisu razumjeli i kojega su krivo interpretirali. To mnogi čine i danas, iskrivljavajući i zloupotrebljavajući Njegovo jednostavno i čisto učenje. On nije govorio samo o vjerovanju, već je ljudima donosio konkretne upute kako da mijenjaju svoj život i prepoznaju svoje grješno ponašanje.

Ako samo razmislimo o Njegovoj rečenici: „Ono što sijete, to ćete i žeti“. Zar to nije direktna i jasna uputa da ono što činimo drugima, u konačnici se vraća nama samima. Postavlja se pitanje, ako živimo samo jedan zemaljski život, kada ćemo žeti plodove svoje sjetve?

Što je npr. sa bebama koje umru pri porodu, abortiranom djecom ili djecom koja umru u mladoj dobi? Kada su to oni posijali svoju sjetvu? Možda se tu radi o nekom „nemilosrdnom Bogu“ ili pak slučajnostima? Tko snosi tzv. „krivicu“ i kada će odgovarati za nju? Nakon ovozemaljske smrti u duhovnom svijetu ili u nekom slijedećem zemaljskom životu?

Ili rečenica: „Ne čini drugome ono što ne želiš da tebi drugi čine“. Vrlo jednostavna, a opet toliko mudra i smislena rečenica.

Bio sam radoznao i „gladan znanja“, ali premlad, neiskusan i nezreo da bih mogao javno djelovati, a u to vrijeme nije bilo mogućnosti kao npr. danas, da putem digitalnih tehnologija i društvenih mreža možemo svoje djelovanje eksponirati.

Uglavnom, o temama i razgovorima koje su mene zanimali, mogao sam raspravljati u uskom krugu ljudi.

Svaki životni put ima neki svoj početak. Ja danas ne bih bio ja, da nisam proživio određena životna iskustva i stekao nešto malo duhovnog znanja. 

 

  • Pročitah, dugo ste vremena istraživali, čitali, prepisivali mudre članke, a sve u želji da čovjeku objasnite što je zapravo bit postojanja. Gdje potražiti i naći istinu, samim time i slobodu života i rada. Bili ste zaista vrlo uporni i djelovali neovisno te ste 2017-te, otvorili svoj blog/portal.

Možete li nam reći nešto o tome i koliko ste zadovoljni interesom ljudi za Vaše Web mjesto i praćenje?

 

Istinu čovjek može pronaći jedino u samome sebi, no, za to je potrebno vrijeme, uloženi trud, energija, samopromatranje, propitivanje i otvoreni um i srce za nove spoznaje.

Iako je Vrhovna Istina samo jedna, koja dolazi od Jednoga, Stvoritelja, svatko je od nas percipira na drugačiji način u skladu sa svojim stupnjem svijesti. Što čovjek postaje „protočnijim i čišćim“ time mu se i Istina sve više otkriva.

Dugo godina je u meni tinjala želja i strast da pokrenem svoju web stranicu na kojoj bi osim neke informacije o određenoj temi, pružao i neke rečenice ili misli, koje bi možda, potaknule nekoga da počne propitivati i istraživati svoj „Unutarnji Svemir“.

Tih prvih tjedan dana, 2017. godine, bio sam toliko pozitivno uzbuđen i „sretan kao malo dijete“. To uzbuđenje u većoj ili manjoj mjeri nije prestalo niti dan danas, kada npr. trebam objaviti neku svoju novu pjesmu.

Sve je išlo laganim koracima, uz upornost, veliku posvećenost i rad. Posjećenost „Živog trenutka“ i broj pratitelja se postupno povećavao. Uistinu sam zadovoljan da je moj blog prešao granice bivše države i da je čitan u mnogim državama i kontinentima širom Zemaljske kugle.

Nedavno je bila 5-godišnja obljetnica „Živog trenutka“ i ako nekoga zanima napravio sam sažetak proteklih 5 godina djelovanja u vidu kratke statistike:

https://zivitrenutak.wordpress.com/2022/02/13/zivi-trenutak-slavi-5-rodendan/

 

  • Smatrate li možda da je čovjek kao duhovno biće pomalo ipak zaostao u nekom prošlom vremenu, jesu li njegova svijest i samosvijest sužene i ograničene i ako jest, zašto je tome tako?

 

Ne bih govorio o vremenskim obrascima. U sva vremena, od kad je čovjek zakoračio na ovaj planet, bilo je duhovno probuđenih pojedinaca, proroka, mudraca i učitelja koji su ljudima prenosili znanje i živjeli ga kao primjer drugima.

Ako je čovjekova svijest ograničena samo na fizički, tj. na trenutni materijalni omotač i vanjski svijet kojeg vidi samo fizičkim očima, tada je i njegova svijest sužena i zatvorena za percepciju i poimanje duhovne stvarnosti.

Upravo je sustav, pogotovo zadnjih 6000 godina na planetu doveo do toga da ljude odvoji od njihove prave prirode i povezanosti sa Bogom. U današnje vrijeme je to još i izraženije gdje nam sustav nameće sve više tzv. Virtualni oblik života, a sve kako bi čovjeka zadržao na niskoj razini svijesti, zavezanog u ovoj Matrici gdje mu se odvlači pozornost samo na materijalno i vanjsko, na egzistencijalna pitanja, tjelesnost, poistovjećivanje sa fizičkim tijelom, a time posredno i sa strahom od smrti.

 

*Dakle i za Vas je bilo potrebno vrijeme sazrijevanja što je čovjeku kao takvom dato trenutkom rođenja.

Opišite nam u kratkim crtama kako se to vrijeme razvijalo u Vašem slučaju. Jeste li bili zadovoljni ili ste težili nekom određenom savršenstvu?

 

Svemu što mi je prilazilo kroz život, prilazio sam otvorenog srca i uma i uvijek sam nastojao propitivati i ne prihvaćati stvari kao „zdravo za gotovo“. Težio sam slobodi, znanju i neovisnosti. Malo je onih koji su postigli „savršenstvo“ ovdje na Zemlji. Uglavnom se radilo o prorocima koji su dolazili na Zemlju sa znanjem kojeg su donosili iz duhovnog svijeta.

No, prije ili kasnije svi ćemo ponovo postati „savršeni“ kada se vratimo u svoj izvorni, čisti oblik kakvim nas je stvorio Stvoritelj. No, do Neba, ima jako puno stepenica. Ovdje smo na Zemlji samo jedno kraće vrijeme. Trebali bi cijeniti život i mogućnost koju nam je poklonio Bog da nešto ostvarimo dok se nalazimo ovdje, u fizičkom tijelu.

 

*Naziv Vašeg bloga je “Živi trenutak”.

Što podrazumijevate pod tim slikovitim naslovom?

 

Svatko živi svoje trenutke života, svjesno ili nesvjesno.

Ako smo svjesni trenutka u kojem se nalazimo, tada smo „živi“ i mi „živimo trenutak“, u protivnom, mi samo mislimo da živimo, a najčešće vegetiramo i time ne osjećamo Život.

Svjesnost trenutka je energija života.

Možda je najbolji opis u mojoj pjesmi iz svibnja 2020.:

Život je samo trenutak u vječnosti

Život se sastoji od niza trenutaka.

Trenutak je samo u sadašnjem trenutku.

Ne postoje dva jednaka trenutka.

Ako osjećamo trenutak, osjećamo život.

Ako osjećamo život tada smo u trenutku.

Ako smo u trenutku, onda smo prisutni.

Ako smo prisutni, onda živimo.

Život je samo trenutak u vječnosti.

 

* U stvaralačkom poimanju gospodina Troskota, susrećemo se sa nizom pojmova poput: spiritualna glazba, Velike promjene, Hopi proročanstvo, Građanski neposluh, Početak kraja.

Kako na Vas djeluje ovo duže vrijeme pandemije koja čovjeka sputava i baca u očaj i smatrate li da sve ove neprilike imaju neku poveznicu s prije navedenim terminima?

 

Ako se osvrnem na proteklo razdoblje i svoj proživljeni život, iskreno, nikada nisam mislio da ću se baviti pisanjem. Mogu reći da je upravo početak pandemije i različita zatvaranja i ograničenja koja su uslijedila nakon toga, u ožujku 2020. godine, kod mene izazvalo „buru emocija“.

Sve dotad prikupljeno znanje iz mnogobrojnih knjiga, seminara, duhovnih predavanja i radionica, a koja su bila negdje duboko pohranjena u mojoj duši i podsvijesti, počelo je izlaziti van.

Jedno jutro probudio sam se u svom krevetu i samo su počele navirati različite slike i misli koje sam počeo zapisivati u bilježnicu. Praktički se nisam odvajao od nje. Nikad nisam znao u kojem će mi trenutku doći neka riječ ili rečenica. Doslovno, to se događalo kroz svakodnevne životne situacije, dok sam odlazio u trgovinu po namirnice, dok sam se vozio automobilom ili obavljao obične kućanske poslove.

Tako da imam popriličan broj ispisanih bilježnica. Malo-pomalo, te riječi i rečenice postupno su dobivale neki svoj smisao i značenje koje sam onda pretočio i oblikovao u određeni tekst ili pjesmu.

Možda će zvučati paradoksalno, ali u to vrijeme početka pandemije, ostao sam i bez posla i živio sa malo novaca, ali mogu slobodno reći da je to bio jedan od ljepših perioda mog života u kojem sam napokon počeo nešto stvarati, tj. ozbiljnije promišljati i pisati.

Imao sam puno vremena i svaki slobodan trenutak nastojao sam provesti čim više u prirodi, na onim mjestima u okolici Rijeke na koja se moglo otići, jer su na snazi bila mnogobrojna ograničenja kretanja.

 

*Nedavno ste ozbiljnije počeli pisati i poeziju, ne samo životne misli i promišljanja. Recite nam nešto o toj glazbi riječi, gdje i u čemu tražite i nalazite inspiraciju?

KAMEN je čini mi se lajt motiv svega toga…Zašto baš kamen?

 

Sve je krenulo spontano. Iako sam dugi niz godina ranije, često odlazio u prirodu, sada je nekako kod mene sve postalo intenzivnije. Moji osjećaji su se produbili, kao i sama percepcija i doživljaj stvarnosti. Tako je i nastao prvi tekst Duh kamena, gdje sam opisao svoje viđenje kamena u kojem sam prepoznao mnogo različitih oblika i to sam putem slika želio prenijeti drugim ljudima.

Ljudi općenito vrlo malo pozornosti obraćaju na sam život u prirodi. Mnogima je bitnije da kada hodaju nekom šumskom ili planinarskom stazom da čim prije stignu do određene točke ili cilja.

Mnogi će se diviti prekrasnim pogledima i krajolicima, ali malo njih obraća pozornost na biljke, drveća Ili na kamen. Mnogim ljudima to nije zanimljivo. Ljudi žele nešto doživjeti, a sami u sebi ne doživljavaju i percipiraju život.

O tome sam pisao u pjesmi Osjeti Život!, za koju smatram jednom od svojih boljih napisanih pjesama, iako je teško biti subjektivan. Svaka pjesma na svoj način nosi određenu poruku i ne dotiče sve ljude jednako neka izrečena ili napisana riječ.

 

Osim što pišete blog, imate li namjeru u skorijoj budućnosti objaviti neko opipljivije djelo i ako da, o čemu bi bilo riječi?

*Vidjeh da volite i fotografiju.

Jesu li i u njoj motivi pejzaža, prirode ili i nešto drugo? Koliko Vam fotografija pomaže u opisivanja čovjeka, njegove nutrine i opstanka u Svemiru kao takvom?

 

Da, osjećam da je vrijeme sazrjelo i da već imam dovoljan broj tekstova i pjesama koje bih htio objediniti u tiskanom obliku, kao jednu zbirku pjesama. U tijeku je priprema tekstova  i potraga za nakladnikom. Na taj način bih nekako zaokružio cjelinu svoga rada.

Fotografija mi svakako pomaže i mnogobrojni tekstovi su nastali spontano kada sam fotografirao npr. neki pejzaž, krajolik, biljku, kamen ili nešto slično. Npr. moja pjesma Kao sjena nastala je kada sam na jednom dijelu šumske staze u potrazi za ljekovitim biljem ugledao svoj odraz sjene i to mi se učinilo dosta zgodnim za fotografiju. Iz toga se izrodio tekst.

Tekst “Ja sam samo jedno drvo “nastao je na osnovu fotografije koja je nastala nedaleko Rijeke, u šumi, u mjestu Studena. Tu mi se ukazao lik u drvetu i smatram da sam uspio napraviti fantastičnu fotografiju. Naravno, sve je stvar percepcije i kuta gledanja, a posebno za one koji imaju širi pogled, otvoreni um i srce.

Ili dok sam se vozio autom, prolazeći kroz neko manje mjesto, gdje sam ugledao bale sijena. Tako je nastao tekst Ljudi od slame. Kod mene sve nekako ide spontano. Nikada ne znam unaprijed o čemu ću slijedeće pisati. Samo zapisujem, pa makar se to radilo o samo jednoj riječi ili rečenici koja mi prođe umom, a koja se na prvi pogled čini beznačajnom ili marginalnom. Tako nastaju tekstovi.

U ovo današnje, ubrzano vrijeme, ljudi traže brze odgovore i mnogi nemaju strpljenja čitati duge tekstove. Iz svog dugogodišnjeg iskustva sa različitih predavanja i radionica, često sam zapisivao određene rečenice, ali nakon završenog predavanja malo bi toga ostalo na svjesnoj razini.

Zato nastojim u kratkoći riječi sažeti ono bitno, a opet da pjesma ima svoj sadržaj i smisao kojeg svatko može razumjeti, od tinejđera do ljudi starije životne dobi.

Zato su moje pjesme pisane jednostavnim riječima ili kako bi rekla jedna moja prijateljica: „One su „pitke“.

To i je upravo bila moja intencija. Drago mi je ako sam u tome uspio da neka moja pjesma dotakne nečije srce i potakne ga na razmišljanje, a opet da ne bude poput one stare izrečene fraze: „Što je pjesnik time želio reći?“

 

*Recite nam Milane ako smo nešto propustili reći u ovom Intervju, a smatrate važnim za Vaš opis odnosno predstavljanje.

 

Evo, možda za sam kraj ovoga intervjua, za vaše čitatelje:

Budite prirodni, težite jednostavnosti u životu.

Naučite cijeniti male, svakodnevne i naizgled „obične stvari“.

Ne mislite samo na svoja materijalna bogatstva, već težite bogatstvu Duha, jer je jedino to što ostaje kada jednog dana napustimo ovo fizičko tijelo.

Ne kopirajte druge. Živite svoj autentični život.

Nemojte razmišljati na način- što ja trebam uzeti od života, već što ja mogu dati životu.

Naučite osjećati i percipirati život u svim njegovim oblicima.

Postavljajte pitanja, istražujte, budite otvorenog uma i srca.

Naučite osjećati energiju svoga tijela, energiju drugih ljudi oko vas, energiju životinja, biljaka, Prirode i energiju prostora u kojem se nalazite ili boravite.

 

*Gdje vas čitatelji mogu pronaći (navedite, naslove, linkove, kontakte)

 

Mogu me pronaći na blogu/portalu Živi trenutak:

https://zivitrenutak.wordpress.com/

Ako netko želi postaviti neko pitanje ili ostaviti svoj kontakt može ostaviti svoje podatke u kategoriji Kontakt i odgovorit ću mu putem maila ili može pisati direktno na moj mail:

troskotm728@gmail.com

Moji tekstovi i pjesme mogu se pronaći na portalu Atma gdje sam jedan od autora:

https://atma.hr/author/milan-troskot/

Nekoliko tekstova iz 2020. g. i jedan tekst iz 2021. g. mogu se pronaći i na portalu Sensa:

https://www.sensa.hr/clanci/spomenar/jeste-li-i-vi-prirodan-covjek

https://www.sensa.hr/clanci/spomenar/graditelji-predivni-stihovi-o-ljudima-koji-ostvaljaju-trag-u-nasim-zivotima

https://www.sensa.hr/clanci/spomenar/u-stihu-ostajem-samo-ja

https://www.sensa.hr/clanci/spomenar/u-stihu-kao-sjena

https://www.sensa.hr/clanci/spomenar/dozivjeti-sada

https://www.sensa.hr/clanci/spomenar/u-stihu-kormilar

https://www.sensa.hr/clanci/spomenar/u-stihu-nebeski-krojac

https://www.sensa.hr/clanci/spomenar/u-stihu-ponekad-je-dovoljno-reci-hvala

https://www.sensa.hr/clanci/spomenar/u-stihu-danas-trebam-nekoga

https://www.sensa.hr/clanci/spomenar/u-stihu-u-drustvu-tisine

https://www.sensa.hr/clanci/spomenar/u-stihu-upoznajte-svoj-unutarnji-svemir

https://www.sensa.hr/clanci/spomenar/poezija-sa-sensom-osjeti-zivot

Na portalu Nova svest:

https://novasvest.com/vesti?id=1298&cat=0&v=prioriteti-zivot-svest-snaga

https://novasvest.com/vesti?id=1301&cat=1591008200&v=prirodni-ljudi-otvorenost-ljubaznost

https://novasvest.com/vesti?id=1295&cat=0&v=kamen-forma-zivot

Na portalu Amazonke:

https://amazonke.com/2021/02/03/graditelji/

https://amazonke.com/2021/02/10/na-kraju-sto-ostaje-ostajem-samo-ja/

 

Hvala, Vam na suradnji i mnogo sreće u svemu što radite,

Denis Kožljan, dipl. educ

 

Hvala vama što ste mi ukazali čast da se mogu predstaviti vašim cijenjenim čitateljima.

Svako dobro želim vama i vašim čitateljima na svim životnim područjima.

Milan Troskot

Pula, Rijeka; 0žujak 2022.

1 KOMENTAR

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here