INTERVJU: JASNA HELD – bajke kao izvor mudrosti i ljudskosti

0
402

 

Centar Kulture predstavlja intervju s Jasnom Held. Jasna je profesionalan pripovjedačica bajki. Pročitajte kako jedna profesionalna pripovjedačica gleda na bajke.

 

Za početak molimo vas da se predstavite našim čitateljima. Vi ste jedina profesionalna pripovjedačica bajki u Hrvatskoj. Kakva je to profesija i kako ste krenula s pripovijedanjem?

Već se nekoliko ljudi ovim bavi tako da više nisam jedina u Hrvatskoj.

A kakva je to profesija? Istražujem, čitam, promišljam, pripovijedam. Narodne bajke, tradicionalne priče, mitove, legende; a u sve sam krenula u ratnim godinama, iz potrebe da nešto učinim za one kojima je teško, koji pate i doživljavaju ružne stvari…

 

Zašto baš bajke? Po čemu su one drugačije od uobičajenih priča. Što je vas privuklo bajkama?

Bajke, narodne bajke i priče, izvor su mudrosti čovječanstva. Uče nas o svemu-životu, svijetu, ljudskosti-onime što biti Čovjek uistinu znači. Kao dijete sam se, čitajući bajke, uvijek bolje osjećala. Mnogo kasnije sam doznala da bajke (narodne bajke!) služe i kao terapija.

 

Pričate li bajke samo djeci ili možda i odrasli znaju poslušati vaše pripovijedanje? Kako djeca reagiraju na vaše pripovijedanje, a kako odrasli? Postoji li neke veće razlike u reakciji?

Kada se dovoljno otvorimo za slušanje, narodne bajke djeluju na našu unutarnjost, naše istinsko biće (mnogi kažu na „dijete u nama“) tako da ih svi uzrasti mogu slušati. U svojim prapočecima, bajke su bile pripovijedane samo odraslima (govorim o razdoblju od više tisuća godina). Danas ih je važno pripovijedati djeci. Što se tiče načina slušanja-djeca odmah „zarone“ u bajku i odmah putuju tim čarobnim svijetom. Odrasli prvo ulaze intelektom- zato je, u programu za odrasle, dobro početi narodnim pričama pa tek onda bajkama.

 

Da bi se djeca zainteresirala za priču nije dovoljno samo jednolično pročitati bajku. Potrebno je sebe unijeti u pripovijedanje, paziti na izgovor, intonaciju, izraz i mimika lica pa čak i glumu. Na koji način vi pripovijedate i kako zainteresirate djecu?

Bajke je najbolje pripovijedati. Uostalom, one su se samo na takav način prenosile tisućama godina. Pripovijedanje nije gluma, premda bi neki pronašli slične elemente no to je zato jer je, kroz povijest, pripovjedač postojao prije glumca. Čitava tajna dobrog pripovijedanja je: Pripovjedač mora biti tamo! Zato se, na kraju mnogih bajki kaže: I ja sam tamo bila, medovinu pila, sa usana mi teklo, u usta ne poteklo!

 

Gdje vas sve zovu da pripovijedate bajke? Odlazite li samo na festivale ili idete i po školama?

Idem svugdje gdje me pozovu, svugdje gdje ljudi žele slušati bajke.

 

Jedan teatar iz Velike Britanije uvrstio vas je u deset najboljih pripovjedačicu izvan VB. Koliko vam znači ovako velika pohvala za vaš daljnji rad?

Pohvale prijaju, no ja ih uvijek ‘otresem s ramena’ jer nisam bitna ja već bajka koju pripovijedam. Najveći mi je kompliment kada dijete kaže ‘slušao sam jednom bajke, neka ih je teta duge kose pričala u školi’ (a to sam bila ja!)

 

Osim u Hrvatskoj pripovijedate bajke i u Europi na engleskom jeziku. Kakva su vam iskustva izvan Hrvatske i kako funkcionira ovaj posao u Europi? Jesu li pripovjedači-ce traženi? I jeste li upoznali ljude koji imaju profesiju kao i vi; pripovjedač-ica bajki?

U Europi a i u čitavom svijetu narodne bajke, tradicionalne priče i pripovijedanje doživljavaju pravi procvat, renesansu. Postoje mnogi, veliki festivali bajki i mnogi se ljudi time bave, štoviše, traženi su.

Kada sam pripovijedala na engleskom jeziku, slušanje je bilo isto kao i doma. Upoznala sam mnogo pripovjedača iz raznih dijelova svijeta

 

Osim pripovijedanja bavite se i lutkarstvom. Od kuda zanimanje za lutke i lutkarske predstave? Tko vam piše tekst za predstave?

Lutkarstvom se ne bavim u zadnje vrijeme, no ono pripada istom onom ‘djetetu u nama’ i odatle i ljubav ( jednom sam djeci u vrtiću-nakon što su me pitali koliko imam godina- rekla: ‘ja sam isto mala, samo sam narasla’). Tekstove sam pisala sama.

 

Koja je važnost bajki i koju poruku nose? Bajke su jednim djelom i narodne predaje koje sadrže mudrost života. U današnjim vremenima koja su teška i zahtijevaju od čovjeka da izvuče dodatne snage i mudrosti, mogu li bajke donijeti koju trunku nade u neki bolji svijet?

Za bajke kažemo ‘one su narodno blago’ i to je istina. Ali, često se, kao razmažena djeca, prema blagu ponašamo neodgovorno- zanemarujemo, marginaliziramo, tumačimo proizvoljno. Kako bismo bajke mogli shvatiti- trebamo ‘ući’ u taj svijet, tumačiti ‘mjerilima’ svijeta bajki. Ne možemo neke stvari tumačiti racionalno a na druge odmahivati rukom jer je to ‘čarolija’. Svemu u bajci treba pristupati ‘mjerilima’ iz svijeta bajki. Kao što svoje osjećaje ili misli, želje, ne možemo izmjeriti vagom ili metrom tako i bajke ne možemo tumačiti posve racionalno.

 

U današnjim vremenima, možda više nego ikad prije, bajke treba pripovijedati i slušati. Zašto?

Koliko god objašnjenja dobili, nećete znati odgovor sve dok ne poslušate dobro pripovijedanje.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here