Iz pisma naših čitatelja

Voljeti sebe Bez ljubavi prema sebi ostaje ti samo strah Bez ljubavi prema sebi izgubljen si i beznadan Snaga ljubavi jest hrabrost i moć Voli sebe i voljet ćeš svijet jer Upoznavši svoje rane, spoznat ćeš i rane svijeta Svijet...

Kak diši mrtvo drevo Dok se rečni viri, kak moje srčeko, uznemire Dok zgledi da črni vragi,kak moje  misli, Z vode vire Na sprudovima Dravske nemani svoja krila rašire pak mi šepču na vuvo žuborima z nekakovim žmehkim rečima:   Daša, jel ti znaš...

PRAMALIČE NA BLAZU zove sebi, svako lito u štajunu kad zadaju ciklamini, kad tiči švikuljaju, a more se luštri, od starih malini još samo kakov kamik daje sinja da Blaz je prije čuda lit bija najveća bogatija u vriči muke, dohajali...

SONETNA ZVIJEZDA MAJCI Majci Milici 1. Zaustavljen sam na početku ne sna Nepoznati zvuci zvone mi u sluhu Kuća je bez zida, prozora i vrata Iskidane misli lebde na propuhu. Ne prepoznaju me djeca niti mati Oni koje volim ne očekuju me Čak...

Dio iz romana "Video call" Denis Kožljan   U sudnici glavni sudaci još dvoje, pažljivo slušaju javljanje osumnjičenika. Jurica već više od dvije godine zatvoren u četiri zida, a još uvijek ništa konkretno ne zna. Je...

Uz Mjesec knjige 6 – O spisateljicama, piscima, urednicima i kritičarima RAZOTKRIVANJE        Toga lipanjskog poslijepodneva književnica Tara Prozek upravo je poslala novi nastavak romana uredniku i ugasila računalo. Na trijemu se zavalila u stolac...

AFORIZMI I TEKUĆE MISLI   Piše: Ivo Mijo Andrić   Važno je biti pametan. Da nije pametnih, tko bi iseljavao iz ove zemlje. & Zapadne zemlje uvoze naše školovane radnike, a mi njihova mjesta popunjavamo radnicima s istoka. To je cijena koju plaćamo...

Uz Mjesec knjige 5 – O spisateljicama, piscima, urednicima i kritičarima TRI GOSPODARA        Kad je književnik Jure Frendić opazio da mu uskim prolazom prema Cmroku ususret dolazi Sven Novelić, poželio je da mu narastu...

Aldomaš za staro leto   Na kraju se nofci broje, tak vele a meni mam navrnu versi kak izvorske vode, zdene i žeđne da me sete kaj mi je ovo leto sega dalo kaj se je novoga v meni tkalo,  zanjihalo...

ĐARDINI na svaken korku, poli svake hiže, lipi, kolorani, kako nacrtani, njuše na sve mile foze, đardini ki mašu suncu u pramaliče, kantaju rožice i tiči, plešu bumbari i čele, a dica plješču z ručicami, to su kolpi ki valjaju, ki nan forcu daju... a pokle sunca...